Jedan od tih odabranih bilmeza bio sam i ja, zadužen da rješavam vojnu papirologiju, dok su moje kolege iz satnije udarale strojaka po mrzlom krugu Fižele, pod budnim okom zastavnika Vidulina, napola ludog od cuge i propalih stožernih ambicija.
Sada kada gledam našu Vladu, ona me neodoljivo podsjeća na mene, prilično smušenog i bedastog u tom periodu vojnog života. Naime, bilo mi je toplo, komforno s obzirom na okolnosti, popisivao sam inventar, radio satnijsku prozivku, svakog jutra čitao dnevnu zapovijed, a zapravo, bio sam učinkovit kao list lovora u loncu gulaša – može s njime, ali brate, i ne mora. Ali i tada, tako smušen, znao sam da sam samo ćato, i da o strategiji i opstanku oružanih snaga brinu generali.
Naša Vlada se ponaša kao ćato, a ufurala si je generalski stav.
Naša Vlada odlično radi posao ćate. Najprije su popisali koliko u našoj dobroj, maloj Hrvatskoj ima živih, a koliko mrtvih glasača, doveli su to u red, svaka čast na sređivanju biračkih popisa, klap klap.
Onda su popisali sve pravno i bespravno sagrađene objekte, proveli proces legalizacije, svaka čast na tome, ćato, dobro si to posložio, klap klap. Onda su popisali i objavili sve prave, a bogami i sve lažne branitelje, i opet odlično odrađen ćato posao, klap klap.
Pročitajte i ovo
Vatikan za Bektaše
Balkanska zemlja osniva muslimansku državu usred glavnoga grada, imat će putovnice, ali i tajnu službu: "I mi imamo neprijatelje"
To je alibi potez?
Nijemci se raspisali o uvođenju poreza na nekretnine u Hrvatskoj: "Bojim se da će ga uvesti pet godina prekasno"
Svaka nacija kolektivno troši lovu na nešto, a mi, eto, na skijanje
Pa su onda i fiskalizirali državu, točno se zna koliko je kava i mirogojčeka popijeno, u svakoj otmjenoj kavani i svakom ćumezu od Prevlake do Iloka, odličan ćato posao, bravisimo. Sada čitam da su popisali i svu državnu imovinu, konačno znamo koliko država ima šuma, voda, objekata, znamo im broj i vrijednost, svaka čast, draga Vlado.
Ministrima je toplo, komforno s obzirom na okolnosti, i pokazuju sasvim solidne ćato-potencijale. Ali postavlja se jedno značajno pitanje – jebote, pa gdje su generali? Tko vodi državu? Tko pokreće investicije, tko otvara radna mjesta, tko putuje svijetom i vraća se sa pedeset kapitalnih vizitki u džepu, s kontaktima globalnih investicijskih teškaša?
Ne znam tko, ali sigurno ne ćato.
Od ove Vlade nesposobne za generalske odluke i generalsku učinkovitost jedino mi se čini gorom oporba. Njih čak ne vidim niti na mjestu ćate, možda na mjestu skladištara, ali i to je upitno, jer me strah da bi odmah lapili ćebad, šljemove i ulje za podmazivanje tenkovskih gusjenica.
Nekad mi se čini kao da se svi oni skupa natječu tko je veći bilmez, i kao da jedva čekaju svoje četiri godine na vlasti, da nam to i dokažu.
Pa kada sve to skupa promatram, opet mi se javlja ona dobra stara ideja da objavimo rat Japanu. Ovi nas fino pokore, postave svoje ljude na generalska mjesta, da upravljaju državom, a sve ove naše aktualne bilmeze pošalju na ogranke Papuka.
Neka drže stražu i čuvaju nas od vanjskih neprijatelja.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook