Danas je praznični dan, dime se roštilji, gradele, peke i kotlovina

Danas je Dan neovisnosti i sretan vam bio, radni i neradni narode, sretan vam špacirung na Sljeme, na Marjan ili oko Tvrđe, sretan vam roštilj, gradele, peka ili kotlovina. Sretan vam Dan neovisnosti, pravim se pametan, a i ja sam morao pitati stričeka googla za kojeg vraga se danas, zapravo, ne radi.

Izbacila mi naprava popis svih praznika u Republici Hrvatskoj, neke je lako prepoznati i memorirati, kao na primjer Božić ili Uskrs, njih je lagano memorirati ako ne vjerski, a ono barem gastronomski, šifra farbana jaja versus bakalar.

Ali stvari se na toj listi prazničnih dana počnu komplicirati oko lipnja, kada radni narod klizećim startom napadaju Dan državnosti, Dan neovisnosti i Dan domovinske zahvalnosti, pa ti fino pamti koji je koji, čija mama crnu vunu prede, a čiji ćaća razmata barjak na balkonu.

Da se odmah razumijemo, nisam ja od onih tulipana koji obezvrjeđuju naše barjake, naše zastave, naše praznike i naše bitke.

Pročitajte i ovo Shalovanje Treći svjetski rat nam je pred vratima... Kolumna Hrvoja Šalkovića 'Ljubomoran sam na Dalmatince i shvaćam da mi je krajnji rok da dignem sidro i konačno se vratim u Zagreb!'

Nisam hejter, kontraš, nisam revolucionar, samo imam zdravu pamet

Dobro pamtim se važne događaje od neovisnosti naovamo, sve bitne akcije hrvatske vojske na velebitskom, ali i sve akcije reprezentacije na onom zelenom terenu, ali opet… ma nemojte me ljudi zajebavati s hrpom praznika ubitačno dosadnih i jednoličnih naziva, kojim ste zbunili sve nas koji smo pratili zbivanja novije hrvatske povijesti kojima ta povijest nešto i znači.

Nemojte nas zajebavati, jer još je lako za nas, ali zbunili ste sve te klince koji se, dok se ta ista povijest događala, nisu niti rodili, a trebali bi znati za koji klinac ćaća razmata barjak na balkonu.

A ne znaju, i to je tužno.

Ima i gore. Iritira ih sve to, a to je još tužnije.

Elem, danas je praznični dan, dime se roštilji, gradele, peke i kotlovina, špancira se na Sljeme i na Marjan, vrte se krugovi oko Tvrđe, ali valjda devedeset posto radnog naroda nema pojma za kojeg vraga baš danas nije zvonila budilica, nego je narod ostao u krevetima lijeno se stiskati uz tople guze bračnih i vanbračnih, istospolnih i raznospolnih drugova.

Sada bi bilo najlakše napisati da su Hrvati lijen, ignorantski narod koji jedva čeka dan u kojem se ne radi, narod kojem puca prsluk za našu povijest i praznike. Najlakše bi bilo ispaliti takvu tezu, ali ja u takvu tezu ne vjerujem.

Bilo bi najlakše optužiti bulumentu političara punoglavaca koji su kroz protekla dva desetljeća napravili cirkus od nazivlja državnih praznika, kao da su u početničkoj literarnoj radionici, a ne u hrvatskom Saboru. Najlakše je to napraviti, i ta teza drži vodu.

Ali ispod svega toga se skutrila još jedna dublja, bolnija istina, ona strašna istina koju si čak i najsrčaniji ćaća koji razmata barjak po balkonu jedva usudi priznati.

U ta dva desetljeća isti ti punoglavci nisu napravili samo cirkus od nazivlja, napravili su cirkus od države. Silovali su, obrstili, isisali, transferirali na off shore račune, onanirali i pljunuli na sve ono dobro i plemenito što ti praznici predstavljaju. Zgadili su nam državnost, zgadili su nam neovisnost, a možda čak i više od svega, zgadili su nam zahvalnost.

Izvješene trobojnice na praznične dane dođu nam kao povijest vlastite gluposti.

Zato danas sve manje ćaća razmata barjake po balkonima.

Sramota je, od susjeda.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook