'Tebi je bilo samo do senzacije, za 500 kuna radio si aferu! Sram te bilo! Ne možeš više ovdje ući. Ja ti zabranjujem, jer sam ja ovdje šef! Nemaš pravo više pričati!', izvikao se Kerum na jednog novinara nakon što mu je ovaj postavio pitanje. Nije to prvi puta. Nikako! Kerum je s tom praksom počeo još u kampanji za mjesto splitskog gradonačelnika, kada je usred razgovora uživo rječnikom ulice nasrnuo na naše novinare Mislava Bagu i Sofiju Preljvukić. Nakon što je voljom građana Splita iskazanom na izborima zasjeo u gradonačelničku fotelju te preuzeo osjetljive i odgovorne gradonačelničke dužnosti koje su mu povjerene, takvo njegovo ponašanje postalo je uobičajeno. Dijeli lekcije novinarima, vrijeđa ih i vidi u njima neprijatelje.
Pročitajte i ovo
>> VIDEO: Kerum se ponovno iskaljuje na novinarima
A što mu je ovog puta zasmetalo? E, muči ga to što su se mediji drznuli javno ga prozivati jer je posao uređenja splitskih vrtića namjerio dati u ruke nizu tvrtki, među kojima je i tvrtka njegovog prijatelja u kojeg ima povjerenje, (kako je objašnjeno od strane njemu bliskih suradnika), dakle bez raspisivanja javnog natječaja. Gradonačelnik, naime, želi da vrtići budu gotovi što prije, odnosno do 1. rujna 2009., kao što je planirano. Znači, stvar je procijenio hitnom pa obnovu vrtića smatra iznimkom, što je dovoljno da se zaobiđe uobićajen postupak. A natječaj bi cijelu stvar rastegnuo i zakomplicirao. I tako je Kerum popustio pred novinarskim pritiscima, ali i pritiskom ODO-a, i odlučio se ipak za raspisivanje natječaja. 'Danas smo u situaciji da moramo prekinuti radove i izgubit ćemo tridesetak dana samo na natječaj, a sveukupno oko šest mjeseci', poručio je Kerum u stilu 'lijepo sam vam rekao, ali ako vi hoćete tako pa evo vam…' Ali se i razljutio.
Možda je Kerum imao najbolje namjere
Na pitanje je li njegovo ponašanje prema medijima i poruka biračima, Kerum je odgovorio potvrdno i time rekao i više nego što je mislio No, dobro, možda se Kerum ljuti s razlogom – ne treba uvijek unaprijed biti maliciozan i apodiktički, pogotovo bez dokaza, tvrditi da se iza Kerumova izbjegavanja natječaja krije njegova osobna ovakva ili onakva korist, ili korist njegova prijatelja ili slične spekulacije. Iako je jasno da su razna pogodovanja i namještaljke, korupcija i politička korupcija u Hrvatskoj pravilo, a ne iznimka. Ipak, moguće je da je Kerumu doista stalo da se ti vrtići što je prije moguće urede. Moguće je da mu je zapravo stalo samo do interesa mališana i njihovih roditelja, koji su mu poklonili povjerenje i tako doveli na funkciju gradonačelnika da o tim vrtićima, između svega ostalog, brine. U tom kontekstu jasna je njegova frustracija medijima koji mu kvare plemeniti plan i na nos mu lijepe propise koje unatoč svemu, dakle i dobrim namjerama, treba ispoštovati, a koji će cijeli posao usporiti na, čini se, čak pola godine. Možda je tako, možda nije.
Zakon se ne smije kršiti niti iz najplemenitijih pobuda
Nije nemoguće da je tako, no to ne mijenja na stvari. I da jest tako, to ne može opravdati njegovo ponašanje prema novinarima. Željko Kerum mora biti svjestan da Zakoni, propisi i procedure, ukoliko su naravno razumni, logični i pravedni, ne postoje da bi se zaobilazili bez ispunjenih jasnih uvjeta za tako nešto čak niti iz najplemenitijih (a kamoli kakvih drugih) pobuda, nego da omoguće ljudima koji žive na jednom području (državi) i svim pravnim i fizičkim osobama iste uvjete da grade svoju egzistenciju i svima osiguraju elementarna ljudska i ina prava te da se na temelju njih kažnjava, ali i nastoji resocijalizirati, one koji se usude svojim postupcima drugima ta prava zanijekati. Zakoni, propisi i procedure bi morali važiti za sve i svi bi se toga trebali držati. Kao i morala, na što doduše ništa i nitko ne obvezuje, ali se podrazumijeva. To se pogotovo odnosi na javne dužnosnike, među kojima i Kerum ima istaknuto mjesto.
Vrijeđajući novinare Kerum vrijeđa i vlastite birače
A kada ti isti dužnosnici naprave propuste, slučajno ili namjerno, novinari, odnosno mediji su ti čija je dužnost da i dužnosnike i javnost upozore na te nepravilnosti. Osim toga, novinari su ti koji o poslovima javnih dužnosnika izvještavaju javnost i prenose joj informacije i uvid u to kako osobe kojima su povjerile raspolaganje javnim dobrima, tim dobrima, a time i dijelom egzistencije građana, gospodare. I ti dužnosnici se, što Kerum treba shvatiti, građanima obraćaju i svoje poteze pojašnjavaju preko medija. I to je jedini put. Stoga bi gospodin Kerum morao biti svjestan da kada vrijeđa, omalovažava i viče na novinare, zapravo vrijeđa, omalovažava i viče na one koji su ga izabrali za gradonačelnika, svoje birače. A na to ga mjesto sigurno nisu izabrali zato, nego da im omogući bolji život. To je njegov posao. Posao novinara je da o tome kako svoj posao on obavlja (objektivno) informira javnost. A i jedno i drugo trebalo bi biti isključivo u korist javnosti, u ovom slučaju splitske, a zapravo u korist svih građana Hrvatske. A za sve njih, sudeći po ponašanju, Kerum uopće ne mari – on je, naime, na pitanje nije li njegovo ponašanje i poruka medijima zapravo poruka biračima, odgovorio: Da, pa pitajte njih zašto su me birali. Nije li im tako zapravo poručio da i oni jedu g….., kao i jednom novinaru dan prije?
