FOTO Život na kraju svijeta: Evo što kažu mladi Hrvati koji su ondje odselili!

Nina Šestanović i Blaž Bugarin u daleki su Auckland otišli prije dvije godine. Blaž je, nakon završenog Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, dobio priliku ondje igrati za jedan nogometni klub. Nina mu se, s diplomom Likovne akademije u Zagrebu i međunarodnim certifikatom za instruktoricu joge, pridružila nakon nekoliko mjeseci. Kada sam ih pitala, i kako je živjeti na Novom Zelandu, kažu: Ako ti se radi, super je!

Pročitajte i ovo Važan pomak Šuica poručila: ''Glasanje treba biti dopušteno i mladima od 16 i 17 godina'' Policija još vodi istragu Nakon optužbi o krađi u otmjenim trgovinama, zastupnica dala ostavku: "Podbacila sam, žao mi je"

Istraživanje: Najbolja zemlja za život je Novi Zeland, a gdje je Hrvatska?

Troškovi života u Aucklandu

30-godišnji Blaž, inače iz Pule, igra kao golman za Central UTD, a u Auckland City FC-u trenira golmane, ali i klince. Nina, inače iz Lumbarde na otoku Korčuli, radi paralelno nekoliko poslova: instruktorica je joge, radi likovne radionice za djecu i u jednom dizajnerskom dućanu. Žive u unajmljenoj kući s četiri cimerice, a tjedno za smještaj plaćaju 200 novozelandskih dolara (nešto više od 1.000 kuna).

'Zaradi se četiri puta više nego u Hrvatskoj ali se toliko i potroši. Život je jako skup, pogotovo izlasci vani (recimo kava je tu minimum 4.5 dolara (23 kune), pivo 8 dolara (40 kuna), a časa vina 10 dolara (50-ak kuna). Uslužne djelatnosti su baš jako razvijene i na zavidnom nivou, ali zato su i cijene sukladno s time! Pošto se puno radi i zarađuje, shodno tome, ljudi se vole i zabaviti, izaći i potrošiti. Podstanarstvo ćeš tjedno platiti od $200 na više, ovisno koliko luksuzno želiš živjeti. Osnovne namirnice su više nego duplo skuplje, ali zato ne i kvalitetnije', kaže Nina.

Kvaliteta života

Istraživanje po kojem je Novi Zeland odabran za zemlju u kojoj je najbolji život, obuhvatilo je 132 države, a konačna lista nije sastavljena prema financijskom rastu, niti BDP-u pojedine države već prema više od 50 drugih pokazatelja raspoređenih u tri grupe: osnovne ljudske potrebe, blagostanje i mogućnosti. 'Čistoća, ekologija i sigurnost su na najvišoj mogućoj razini. Naime, za sve postoji zakonska regulativa i ljudi se pridržavaju toga u potpunosti je su svijesni koliko je to u stvari bitno i u tom smislu je puno jednostavnije i ljepše', kažu Nina i Blaž.

Biti stranac u NZ-u

Pitali smo ih kako žive Novozelanđani, a kako imigranti poput njih. 'Generalno bi rekli da Kiwiji lagodnije žive i biraju koliko i gdje će raditi, a nama ostalima preostaje da radimo ono što oni neće (pogotovo na početku). Međutim, veliku ulogu igra razlog iz kojeg dolaziš na NZ - ako dolaziš iz struke koja je njima deficitarna, sigurno će ti biti bolje nego da dolaziš preko turističke vize pa tražiš poslodavca koji će ti eventualno ponuditi radnu vizu. Kiwiji su sjajni domaćini. Ako si kvalitetan pomoći će ti koliko su u mogućnosti jer su svijesni da ćeš radom doprinijeti njihovom društvu, kažu Nina i Blaž.

Pogled na Hrvatsku

'Opće je poznato da tu ima puno Hrvata, odnosno njihovih potomaka. Puno njih sada, s obzirom da su ovdje rođeni, ne zna hrvatski jezik i NZ smatraju svojom domovinom. Mi koji smo tu došli iz skoro istih razloga kao njihovi preci (zbog nemogućnosti rada i normalnog života) imamo nešto drugačije poglede i potrebe glede povratka.

Na pitanje što bi voljeli, gledajući sada iz perspektive života na Novom Zelandu, da Hrvatska od svojih potencijala bolje iskoristi kažu: 'Potencijali su možda malo manje bitni, važna je svijest ljudi. Jedne odbija zadrtost, letargija i animozitet društva dok druge korumpiranost političara.

Mladi Kiwiji i 'prva nekretnina'

Imaju li mladi Novozelanđani svoju nekretninu ili su češće podstanari? 'Mladi Kiwiji si ne mogu priuštiti nekretninu dok ne počnu ozbiljnije zarađivati. Dosta mladih napušta obiteljske domove, zapošljavaju se i žive kao podstanari što im nakon nekog vremena omogući financijsku stabilnost', kažu nam Nina i Blaž.

Obrazovanje i fakulteti

'Postoje javne i privatne škole i fakulteti. Kvalitetno obrazovanje je neophodno, kao i svugdje drugdje za neku bolju karijeru, iako ćeš naći dobro plaćen posao i bez fakulteta. Ovdje se poslodavci puno više oslanjaju na prethodno iskustvo i dobre reference, a ne samo na papir s fakulteta', kažu nam naši sugovornici.

Birokracija

Na pitanje što bi, da mogu, odmah primjenili iz sustava Novog Zelanda na Hrvatsku odmah odgovaraju – birokraciju! 'NZ je otok i nema susjednih granica pa im je ipak utoliko lakši posao, ali brzina i jednostavnost kojom se ovdje rješava papirologija je čaroban i zapanjujuć! Primjerice, ovako izgleda postupak dobivanja putovnice: preko interneta ispunite formular i fotografirate se (da, preko kompjutera) i nakon par dana svoju putovnicu dobijete poštom! Ovdje svi izbjegavaju šaltere jer se primjerice 'korištenje šaltera' u banci naplaćuje 3 dolara (oko 15 kuna)', opisuje nam Nina.

'Problemi' mladih Novozelanđana

Kada mladi ondje pričaju o problemima, o kojim se problemima radi? 'O izvandržavnim problemima. Ili pokojem potresu s juga! Šalu na stranu... ovdje se nitko ne žali i ljudi su kolektivno jaaako zadovoljni, sretni i nasmijani, jer mogu! Pa na kraju krajeva...zašto ne!?

Što je bolje u Hrvatskoj? Na ovo pitanje imaju kratak, ali jasan odgovor: A što nije... sunce, more, kava, prijatelji (ah)...život!

I na kraju smo ih pitali, zašto se ipak namjeravaju vratiti u Hrvatsku? Evo dogovora... (Sve vam je jasno!)

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook