Hrvatska od danas više nije u proceduri prekomjernog deficita gdje ju je EU smjestila 2014. godine. O tome što će to konkretno značiti za zemlju i njezine građane Dnevnik.hr pitao je ekonomskog analitičara i profesora na Fakultetu političkih znanosti Luku Brkića.


Vijeće EU-a potvrdilo je u petak na sastanku u Luxembourgu izlazak Hrvatske iz postupka prekomjernog deficita (EDP). Hrvatska je u postupku bila od siječnja 2014. godine, a u tom periodu uspjela je zadovoljiti kriterije Europske komisije i smanjiti proračunski deficit na 0,8 posto BDP-a te javni dug, koji je lani pao prvi put nakon osam godina na 84,2 posto BDP-a.

31.03.2017.

Što konkretno za građane i zemlju znači izlazak iz procedure prekomjernog deficita osim što će se vladajući moći pohvaliti da su uspjeli u tome?

Neće značiti ništa puno ni konkretno poput nešto nižih kamatnih stopa ili direktne percepcije Hrvatske. To nije moguće očekivati i to se neće dogoditi, kao što i kad smo bili u proceduri nismo imali nekakve baš posebno velike sankcije. To je više mjerenje prolaznog vremena u utrci konsolidacije javnih financija, a posebno je važno kod ozbiljnijega razmišljanja o ulasku u Eurozonu, o čemu se u Hrvatskoj sve više govori. Dobro je imati deficit pod kontrolom, da ne prelazi granice koje je teško konsolidirati i zadovoljava jedan od kriterija za ulazak u Eurozonu. Izlazak iz prekomjernog deficita jedan je mali kamenčić u mozaiku financijske konsolidacije koji govori da se s problemima deficita i javnog duga politika ozbiljnije pozabavila i da je uspjela u tome što je uspjela. Trebala bi ipak šira rasprava za to kako smo se našli u deficitu i kako smo iz njega izašli.

Uspjelo nam je to zahvaljujući i ubrzanom rastu BDP-a koji se ipak usporava. Bi li se stvari opet mogle zakomplicirati ako se tako nastavi?

Problem je u tome što smo za ove rezultate i pojačane stope rasta najmanje zaslužni mi, odnosno inovacije i ukupne javne politike u Hrvatskoj. To je više rezultat sreće i stjecaja okolnosti: jako dobra turistička sezona, konkurencija je imala probleme pa se to prelilo k nama, cijene energenata bile su na povijesno niskim razinama, imali smo povoljnije povlačenje sredstava iz EU fondova, visoka međunarodna likvidnost i niske kamatne stope. Dobro je da u tim uvjetima počinjete raditi ono što morate raditi kako biste u srednjem i dugom roku osigurali primjerene stope ekonomskog rasta koje bi ipak morale biti više od ovih i koje bi morale biti osigurane. Mi to ne činimo, ne vodimo strukturne reforme i zbog toga je fragilnost ovakvih stopa rasta i njihove održivosti izuzetno visoka. U malo nepovoljnijem vanjskom okruženju, u uvjetima recesije i naših vanjskotrgovinskih partnera to bi se automatizmom prelilo k nama.


Znači, situacija je i dalje potencijalno opasna?


Apsolutno. To jesu neki prvi pozitivni znakovi do kojih je došlo stjecajem okolnosti i to bi sada trebalo koristiti. Kada imate i rastete, trebalo bi štedjeti i to bi trebalo stalno ponavljati. No, kreatorima politike u Hrvatskoj to očito nije prva točka na dnevnom redu.

Vidite li naznake reformi kod Vlade Andreja Plenkovića?


Ona se bavila sama sa sobom, a nismo vidjeli ništa osim proklamiranih ciljeva u okviru platforme suradnje HDZ-a i HNS-a; od stabilizacije, rasta, demografske obnove, to je jedan popis želja koji nema nikakvu operativnu političku snagu. Problem je što se još uvijek ne bavimo fundamentalnim problemima ove zemlje.