Bivši veleposlanik Emilio Marin prisjetio se dirljivih uspomena na preminulog papu Benedikta XVI.

Bivši veleposlanik Emilio Marin, veleposlanik pri Svetoj Stolici od 2004. do 2011. godine, prisjetio se svojih uspomena vezanih za preminulog bivšeg papu Benedikta XVI. Papa emeritus preminuo je u subotu u svojoj vatikanskoj rezidenciji, gotovo desetljeće nakon odstupanja s dužnosti. S Marinom je razgovarala reporterka Dnevnika Nove TV Martina Bolšec Oblak.

Što možete reći o bivšem papi, čega se zadnjeg sjećate, a čega se prvog sjetite kada ga netko spomene?

Mogu reći da sam ga poznavao prvo po njegovim knjigama jer su me zanimale razne teme o kojima je pisao, tako da sam u nekom ograničenom opsegu pročitao dobar dio njegovih djela.

Zatim sam ga osobno upoznao u Rimu kada sam došao za veleposlanika RH pri Svetoj Stolici, to je bio kraj 2004. godine, kad je bio prefekt Kongregacije za nauk vjere i bio je dekan Kardinalskog zbora.

Pročitajte i ovo Javno štovanje FOTO/VIDEO Tijelo Benedikta XVI. izloženo u bazilici sv. Petra: Poznato gdje će biti pokopan

Pročitajte i ovo DUBOKO OŽALOŠĆENI U Vatikan pristižu poruke sućuti u povodu smrti Benedikta XVI.: "Katolička crkva ostala je bez velikog duhovnog čovjeka"

Upoznao sam ga i kao veleposlanik, ali imali smo i jedan drugi zajednički nazivnik. Bili smo članovi Francuske akademije znanosti i umjetnosti, on kardinal Ratzinger u petom razredu za društvene znanosti, a ja u drugom razredu za humanističke znanosti. I mi smo se oslovljavali po nekoj tradiciji koja vlada među članovima tamo, confrere, u prijevodu bi bilo 'brat', 'bratim'. Onda je postao papa i jasno, to je jedan novi odnos, išli smo kao diplomatski zbor čestitati novom papi. Kasnije smo se susretali u nekim prigodama.

Mogu reći da sam ga poznavao, da mi je bila čast da sam bio jedini veleposlanik kojega je on, kad je bio izabran za papu, nastavio oslovljavati onako kako i prije, a to je mon cher confrere. Onda su se moji kolege veleposlanici koji nisu znali sve nijanse pitali kakav sam ja confrere s Papom. Eto, to je jedna zgodna anegdota.

Čini mi se da ste se družili i neposredno prije nego što je imenovan.

Bilo je oko 50 dana prije njegova izbora. Sjećam se točno, bio je 28. veljače 2005. godine, već se znalo da je kraj života Ivana Pavla II. On je bio na jednoj večeri u rezidenciji veleposlanika RH pri Svetoj stolici i tada je nastao niz fotografija koje ja nisam nikad objavljivao. Jedan kardinal je jednu od tih fotografija objavio i to je bila nezaboravna večer. I to je jedna zgodna priča. Bilo je 28. veljače 2005., a 28. veljače 2013. on je prestao biti papa, kao što se zna. Svojom voljom, odreknućem.

Je li Vam se tad upisao u Vašu knjigu?

Točno, ova moja knjiga koju sam ponio iz Splita, zahvaljujući daru splitskog nadbiskupa kad sam išao u Rim, to je kopija glasovitog Evangeliariuma Spalatense, koji se čuva u riznici splitske katedrale. On se upisao tog 28. 2. 2005. u tu knjigu kao kardinal Joseph Ratzinger. Poslije, kad je postao papa, meni je to bila inspiracija i oko 35 kardinala koji su bili u našoj rezidenciji tu su se upisali, uključujući i dva predsjednika Hrvatske koja su bila u službenom posjetu. Ja sam dao da se tu upišu Stjepan Mesić i Ivo Josipović.

A onda, kad je bila jedna posebna prigoda, ja sam zamolio papu Benedikta i onda se upisao na latinskom papa Benedikt XVI. iznad posvete koju sam dobio od splitskog nadbiskupa.

Da ga opisujete nekome, koje biste riječi upotrijebili?

Kako sam ja bio veleposlanik i za Ivana Pavla II. i za Benedikta, a kad je došao aktualni papa Franjo više nisam bio veleposlanik, ali sam se susreo s njim u Vatikanu. Imam tri riječi, za svakoga po jednu, koje se meni čine da su vrlo dobre i da ih ocrtavaju.

Za Ivana Pavla II. rekao sam da je to prorok Crkve, Benedikt XVI. - naučitelj Crkve, Franjo pastir Crkve.

Ako se zumiramo na Benedikta XVI., naučitelja, to je doktor eklezije, neki čak kažu da će biti proglašen i službeno naučiteljem Crkve. Hoće ili neće, on je to doista i bio, a kao osoba vjerujem da je potpuno točno ono što je on kazao u svojem nastupnom govoru, da je on ponizni radnik u Gospodinovu vinogradu i doista mislim da su razne optužbe koje su dolazile od nekih, pa poglavito i iz krugova Katoličke Crkve u njegovoj Njemačkoj, bile pogrešne, jer je to doista toliko ponizan čovjek.

Razne stvari koje su njemu pripisivali da bi bili dokaz o neponiznosti, uključujući i papinska svečana ruha, to je bio njegov jedan vid služenja te papinske službe. On je tako smatrao, bio je čovjek s dubokom europskom tradicijom i mnogi su mediji pisali o njemu kao posljednjem europskom papi. Što će biti u budućnosti, vidjet ćemo, ali u nekom dubokom smislu da je on bio europski papa, kao što je papa Ivan II. bio globalni papa, to je vjerojatno točno.
Možda mogu dodati da mi je bila i osobna velika čast da me, nakon što sam prestao biti veleposlanik pri Svetoj stolici, Benedikt XVI. kao prvog znanstvenika uopće iz Hrvatske imenovao za člana Papinskog povjerenstva za sakralnu arheologiju.

To mi je bila velika čast, a na neki način mogu istaknuti jedan trio. Za vrijeme Ivana Pavla II. kao znanstvenik bio sam izabran za člana Papinske akademije za arheologiju, Benedikt za ovo, a neki dan su mediji objavili da me sadašnji Papa objavio, isto kao prvog znanstvenika iz Hrvatske, za člana Papinskog odbora za povijesne znanosti.

Eto, ja sam nastojao, dok sam bio veleposlanik šest i nešto godina, spojiti u toj specifičnoj djelatnosti kao što je Sveta stolica diplomaciju, znanost, kulturu.