Bivše komunističke zemlje centralne Europe razišle su se većinom 1989. godine, ali još uvijek moraju živjeti s imidžom siromašnih i zemalja punih problema, piše Economist. Centralna Europa 20 godina kasnije, ako se u nju zaviri s perspektive 1989., čini se kao predivan san. Cijela je generacija odrasla u slobodi i vladavini prava. Deset je zemalja u međuvremenu pristupilo Europskoj uniji, a još dvije, Hrvatska i Albanija članice su NATO-a. Za sve neriješene i nove probleme s kojima se u ovom trenutku suočava regija, odlučuju birači, a ne vanjski utjecaji. Suci, odvjetnici i policija riješili su se kontrole partije. Sudovi su možda spori, političari potkupljivi, ali nitko ne može računati na to da neće biti kažnjen.
Pročitajte i ovo
'Grozan primjer'
Velika je iznimka Jugoslavija. 1989. ona je bila je primjer multietičnosti i pluralizma, između centralnog planiranja socijalizma i zapadnog kapitalizma. Još uvijek je primjer, ali grozan primjer. Cijelo desetljeće nitko nije mogao zaustaviti etno-nacionalističke paravojske da stare zamjerke pretvore u krvavu osvetu. U ratovima koji su se odvijali na prostoru Bosne, Hrvatske i Kosova poginulo je 140.000 ljudi, dok su autoritarni političari čistili zemlje od onih koje su smatrali subverzivnima ili manje vrijednim ljudima.
'Jaz će i dalje rasti'
Slobodne cijene, trgovina, tržište rada i privatizacija pokazale su se veoma uspješnima. Slovenija, Češka Slovačka i Estonija, koje se nalaze ispred Hrvatske koristile su dobrobiti stranih investicija, dok je Hrvatska bila u ratu. Sada se čitav niz bivših socijalističkih zemalja po životnom standardu nalazi iza nas, a posebno zemlje bivše Jugoslavije, osim Slovenije. Najbogatija među njima je Crna Gora, u kojoj je BDP po stanovniku, upola manji nego u Hrvatskoj (13.220 dolara), a iznosi 6.510 dolara. Najlošije stoji BiH, u kojoj je BDP 4.080 dolara. Standard će i dalje padati, predviđa The Economist, a jaz između nekadašnjih socijalističkih zemalja i zapadnoeuropskih zemalja i dalje je izražen.
