Na hrvatsko tržište stigla je jubilarna deseta generacija legendarnog Civica, a mi smo isprobali ulazni Comfort s 1,0-litrenim benzincem


Japanski je proizvođač uložio sedam godina u razvoj novog modela koji će prema prvim dojmovima uzdrmati C segment, a jedan od glavnih faktora je svakako dizajn. Činjenica je da se Honda ne libi izrađivati automobile radikalnijeg izgleda, štoviše na tome inzistira već generacijama, pa ne čudi da je jednak pristup primijenjen i na novom Civicu. Međutim, dok su prošla dva modela dizajnom više vukla na japansku stranu, sadašnji je 'pokupio' elemente američkih. Uz to promijenjena je konstrukcija karoserije, čime je deseta generacija Hondinog kompakta postala za 26 mm niža (ukupno 1.434 mm) te čak 268 mm duža (4.518 mm) od prethodnika. Time je s prtljažnikom od 478 l zadržano prvo mjesto u klasi (Fiat Tipo s 440 l drži drugo mjesto), ali i dobiveno više mjesta za noge i sprijeda i straga.

Unutrašnjost također donosi velike promjene. Prijašnja ploča s instrumentima podijeljena u dva dijela, sada nosi klasičnu jednodijelnu formu s brzinomjerom, brojačem okretaja i putnim računalom prikazanim na digitalnom zaslonu u sredini. Budući da se radi o Civicu kao automobilu sportskog karaktera, upravljač je očekivano trokraki i odlično leži u ruci, vozačka pozicija je izvrsna i svatko može naći savršen položaj sjedenja, a ručica mjenjača sad stoji ravno na mnogo višem i širem središnjem mostu. Također, zbog već spomenutog rasta gabarita, krupniji se vozači više neće osjećati skučeno.

S obzirom na to da smo na testu imali jednu od ulaznih verzija, na središnjem nas je stupu dočekao ekran zabavno-informativnog sustava veličine svega 5'' koji nije osjetljiv na dodir. Ako zanemarimo zastarjeli dizajn, rad je besprijekoran, a fizičke tipke smještene na logičnim mjestima su točno onakvih dimenzija kakve se traže. Svakako treba pohvaliti i 'policu' smještenu ispod tipki za klimu, na koju stanu pametni telefoni najvećih veličina i koja ima male proreze namijenjene za držanje kablova prilikom njihovog punjenja. Kao minuse svakako moramo navesti tipke na upravljaču kojima se upravlja tempomatom, bluetoothom i audio sustavom, koje kao da su preuzete s joysticka iz devedesetih. Jednako tako, u stražnjem dijelu automobila ima manje prostora od očekivanog.

Međutim, pravo pitanje kada govorimo o Hondi Civic je kako se ponaša u vožnji. Odmah ćemo reći da svi ljubitelji ove japanske marke mogu odahnuti jer deseta generacija nije izgubila sportski štih, štoviše poboljšala ga je. Niže težište i multi-link straga učinili su svoje pa se brzi prolasci zavojima mogu odrađivati još preciznije i gotovo bez ljuljanja karoserije – 'stražnjica' sinkronizirano prati 'nos' – a na sve se odlično nadovezuje jedan od najboljih ručnih mjenjača u industriji, ako ne govorimo o automobilu visokih performansi. Najveće iznenađenje je razina udobnosti jer dobre vozne osobine obično znače i tvrd ovjes, no Honda je uspjela pronaći odličan balans i tako proizvesti možda i najudobniji automobil u klasi. Jedina stavka koja kvari cjelokupnu vozačku sliku je preciznost upravljača koja je u odnosu na prije za nijansu narušena, što će se dopasti prosječnim vozačima bez želje za nedjeljnim odlaskom na omiljenu zavojitu cestu.

U normalnom režimu rada, novi Civic ostavlja dojam premium automobila, što zbog uglađenosti, što zbog zvučne izolacije (razina buke je niskih 64 dB). Čak ni 3-cilindarski turbo motor ne uspijeva previše narušiti zarađene bodove – za svoju konstrukciju vrlo je uglađen – iako se pri snažnijim pritiscima papučice gasa osjete vibracije i reski zvuk. Sa 129 KS i 200 Nm dostupnih od poprilično visokih 2.250 o/min, 1.275 kg težak automobil ubrzava linearno i prikriva uključenje turbopunjača, no vjerujemo da 4-cilindarski 1.5 sa 182 KS taj posao odrađuje bolje.

Što se tiče potrošnje, kao i kod svih turbo motora s tri cilindra, ni Honda se ne može pohvaliti štedljivošću. Za vrijeme testa koji je većinski odrađen u urbanim područjima, prosjek je bio visokih 7 l, a uz klimatizaciju u višim režimima rada i s četiri putnika, ne rijetko smo se dizali i preko 8 l. Na otvorenoj cesti stanje je dakako bolje pa se laganom vožnjom uspijeva spustiti i ispod 6 litara, a jednako je i na autocesti do 130 km/h.

Proteklih godina krajevi tekstova o Hondinim modelima sadržavali su dijelove o cijeni u kontekstu najveće prepreke za kupca, međutim ovoga puta možemo reći da je dobro opremljeni ulazni model za koji je potrebno izdvojiti 144.890 kn ponuda koju je u C segmentu teško nadmašiti, a čak i odabir snažnijeg benzinskog motora i srednje razine opreme nosi odličan omjer uloženog i dobivenog te time zavrjeđuje preporuku.

Honda Civic 1.0 VTEC Turbo
Motor Trocilindarski, turbo * Obujam 988 cm³ * Snaga 95 kW (129 KS) pri 5.500 o/min * Najveći okretni moment 200 Nm pri 2.250 o/min * Najveća brzina 203 km/h * 0 – 100 km/h 10,8 s * Pogon na prednje kotače * Mjenjač 6-stupanjski, ručni * Spremnik 46 l * D/Š/V 4.518 / 1.799 / 1.434 mm * Prtljažnik 478 l * Težina praznog vozila 1.275 kg * Potrošnja 7,7 l/100 km * Emisija CO2 110 g/km * Cijena od 144.890 kuna