Još uvijek Opelov SUV osvaja kupce u mnogim pogledima, ali nova Suzuki Vitara i Hondin HR-V model pokazuju da popularni povišeni modeli mogu biti i drukčiji


ZLATNA GROZNICA! Negdje drugdje na širokom automobilskom tržištu možda vlada dosada ali među malim SUV-ovima hara zlatna groznica. Svi se guraju u tu bujajuću nišu, svi u njoj traže svoju sreću, sve je više kupaca i ponajprije sve više proizvođača.

Ponuda u klasi koju trenutno predvodi Opel Mokka gotovo se iz mjeseca u mjesec obogaćuje svježim, primamljivim modelima. Najnoviji akteri, nedavno pristigli: Honda HR-V i Suzuki Vitara s prvim turbobenzincem ove marke. Hoće li oni zasjati u gradu kopača zlata?

Draž je u tome da ova klasa još ne poznaje norme, tu nema Golf-standarda. Zbog toga stižu tako raznoliki, individualni SUV-ovi kao što je nova Honda HR-V koja samo na prvi pogled sliči masi. Već njen glatki nos i duga stražnja vrata sa skrivenom ručkom ukazuju da se u ovom automobilu nalazi nešto posebno: tehnička čuda uštede iz Jazza.

I HR-V skriva svoj spremnik ispod prednjih sjedala čime straga oslobađa prostor za klupu kao u kinu. Može se uspraviti ili ravno polegnuti pa nastaje prtljažnik istinskog formata monovolumena (470 do 1533 litara). Prvorazredno za mini SUV!

Duhovito je što Honda taj praktični talent za selidbe križa sa sportskim kokpitom. Nudi najniži položaj sjedenja (visina sjedala 63 centimetara) ispred šarenog središnjeg brzinomjera, desno je visoka središnja konzola s kratkom ručicom mjenjača. Klak, klak – mjenjač prebacuje brzine lijepo, čvrsto, ali nažalost motor ga ne prati.

Neuglađen 1,5-litreni nema turbopunjač pa ne može istinski povući, ali se zato, u skladu sa starom Hondinom školom, vrti sve do 7000 okretaja. To ne donosi mnogo. Honda zaostaje u ovoj usporedbi, a to ne može nadoknaditi čak ni testnom potrošnjom (6,7 litara).

Zbog toga je bolje izabrati živahniji, žustriji dizelski motor, osobito zato što se HR-V ne može posve odlučiti: sportašima se sviđa čvrst ovjes, ali razočarava mlitav upravljač. Ili možda Japanac želi oduševiti tehničke frikove najboljom navigacijom ili najsuvremenijim sustavima pomoći?

U tome Honda nadmašuje čak i Opelovog starosjedioca koji se u zadnje vrijeme nalazi u ponudi od 149.944 kuna. Poznato lice: daleko naprijed vjetrobransko staklo monovolumenskog dojma, iza također poznata instrumentna ploča.

To potječe još iz Opelova starog svijeta, s mnogo prekidača i pretrpanim gumbima i prekidačima u sredini. U međuvremenu su takvi “problemi” nestali s novom generacijom Mokke X. Meki umjetni materijali u kokpitu na dodir su najfinije vrste, uz nadoplatu Mokka u kabinu dovodi internet, a za dodatnih 4.500 kuna mazi ergonomskim sjedalima koja bi vaša leđa najradije ponijela sa sobom iz Opela.

Upravo je ta zrelost dovela Mokku na čelo ove klase. Sa živahnim turbobenzincem gotovo da se probija u luksuznu ligu, ni na semaforu niti na autocesti ne mora se sramiti pred kompaktima. Dobro mu stoje 18-inčne gume, ali nažalost umanjuju udobnost kotrljanja. Nadamo se da je te nedostatke Opel apsolvirao na Mokki X.

Stražnji se kraj doima tijesnim, a mehanizam preklapanja stražnje klupe nespretnim: treba uspraviti jastuke, izvaditi naslone za glavu, preklopiti naslon. Sve to pokazuje da Opel iz Koreje (proizvodi ga Opelova majka GM) već ima nekoliko godina na leđima. Usprkos tome za 157.525 kuna poštena je ponuda ako znamo da Opel uz FlexCare daje 4 godine jamstva.

S trogodišnjim jamstvom Suzuki gubi bitku u brojkama s Opelom, novi turbobenzinac s prednjim pogonom dolazi isključivo kao opcija, dok je s 4×4 sustavom spojen serijski, kao što je bio i naš testni primjerak.

„Allgrip“ sustav s ručicom za biranje postavljenom između prednjih sjedala (četiri položaja od sporta do snijega) nesumnjivo osigurava više trakcije zimi, ali treba li to većini kupaca SUV-a? Vjerojatno ne.

S druge strane, sigurno je dobrodošao Suzukijev boosterjet: budan, živahan i uglađen četverocilindarski motor koji ne samo da je konkurencija dizelašu i ubuduće će se ugrađivati u daljnje Suzukijeve modele, nego može držati korak i s najboljima iz kompaktne klase. Tamo gdje Opelu na visokim okretajima na autocesti ponestane daha Vitara ležerno povuče. Naravno, s potrošnjom iznad deset litara.

Što se tiče unutrašnjosti, Suzukijeva čvrsta sjedala jako su kratka, tvrda plastika i neobloženi vijci šarki doimaju se neuglednim, ali u svakidašnjici Vitara se pokazuje uspjelim paketom. Kroz tri bočna prozora dobro se vidi, straga čak i odrasli imaju dovoljno mjesta.

Usto je oprema uvjerljiva: Suzuki kao jedini ima zračni jastuk za koljena i automatski klima-uređaj. Njegov ovjes posve pristojno zaglađuje većinu neravnina ceste, upravljač je udobne vrste. Vitara nije za živahnu vožnju zavojima baš kao ni Mokka, a ni HR-V.

Međutim, s ovim pogonom svrgava s prijestolja Opel. Suzuki odnosi pobjedu, kakvo zlatno iznenađenje!

Čimbenik užitka

Ovdje je riječ o ukusu – ocjena ne utječe na ukupan rezultat

Pored pomodnog HR-V ponajprije se Opelov dizajn doima zastarjelim, ali Hondino vizualno obećanje njen temperament ne može ispuniti. Mokka je lijepo uređen, udoban automobil koji si je osigurao imidž modela koji dobro čuva vrijednost. Vitara ima vatre ispod lima i 4×4 pedigre – ali što to pomaže SUV-u? Tako su u ocjeni užitka Opel i Suzuki u konačnici izjednačeni.

Poredak

1. Suzuki Vitara 1.4 4WD
Uglat, snažan, otrovan. Model s pogonom na sve kotače pobjeđuje zahvaljujući motoru.

2. Opel Mokka 1.4
Stari majstor s najboljom kabinom i povoljnom cijenom

3. Honda HR-V
Prostran, pomodan i tehnički vrhunski – nedostaje živahan motor.

Zaključak

Koliko se slična čine toliko su individualna ova tri modela. Terenski izgled i nov motor u Suzukiju pobjeđuju Opelovu zrelost i varijabilnu Hondu. Zadivljuje koliko buja raznolikost SUV-ova u Golfovu formatu.