Ne vidim sebe kao političara, ali se vidim kao čovjeka koji može i želi promijeniti stvari u ovoj zemlji. I dokle ću god to moći, ja ću to i raditi. Redatelj Danis Tanović koji je za svoj debi 'Ničija zemlja' pored brojnih filmskih nagrada osvojio i Oscara, filmom 'Cirkus Columbia' dojmljivo je otvorio 16. Sarajevski Film Festival.
Među novinarima je već stara priča kako Danisova komunikacija s predstavnicima medija ovisi o njegovom raspoloženju, odnosno da često zna biti neraspoložen za taj oblik komunikacije. Premijera 'Cirkusa Columbia' razveselila je ovog izuzetnog redatelja, tako da je intervju s njim za potpisnika ovih redova bilo pravo zadovoljstvo.
Zašto ste odlučili da svjetska premijeru filma 'Cirkis Columbia' bude u Sarajevu, iako ste pozvani na još nekoliko A Festivala? Obično redatelji važu s tim stvarima jer žele premijeru na što prestižnijem mjestu.
Danis Tanović: Ja se sjećam prvog Sarajevo Film Festivala koji je u stvari bio krik protiv fašizma i užasa koji nam se dešavao. Neka vrsta ne pristajanja na tu opsadu koja je tada trajala već nekih godinu dana. To je bila kulturna borba za ovaj grad i divno je što nije stala i što je ovaj festival prerastao u jednu ozbiljnu internacionalnu manifestaciju.
Ja sam uglavnom želio pokazati i dokazati ljudima iz regije da je super da imaju svjetsku premijeru u Sarajevu i da festival u tom smislu nudi nešto jedinstveno. Ja sam ovdje na premijeri u petak imao sve kritičare, dakle iz Hollywood Pressa, iz Screena, itd. i par dana nakon projekcije su kritike mog filma objavljene u svim ozbiljnim i uglednim medijima i to možda čak ljepše i bolje kritike nego da sam na nekom drugom festivalu. I to zato jer je ovdje smirenija situacija. Nema nekog presinga.
Vi kad odete na veliki filmski festival, evo sad 'Cirkus Columbia' ide u Veneciju, pa u Toronto, htjeli to, ili ne, vi ste tamo s dvije tisuće ostalih filmova, gdje se svi tuku i bore za svoje mjesto. Ovdje bez ikakve tuče dođete na sve naslovnice. Stoga zašto da ne?
Jednostavno treba preokrenuti stvari kako spada. Uopće ne mislim da sam nešto izgubio, već da sam dobio. To je jedna strana medalje. Druga strana je da je ovo bila moja najljepša premijera u životu. Po prvi put sam doživio premijeru s osamdeset posto ekipe, odnosno ljudi koji su radili na filmu.
Doživio sam i premijeru u Cannesu, koja je također bila predivna. Ljudi su tada uzbuđeno aplaudirali. Divan trenutak, ali u emociji se ništa ne može mjeriti s onim što sam ja u petak navečer doživio. Dakle ti neki stakleni pogledi puni suza, ljudi koji prilaze i čestitaju i koji vas vole, roditelji, prijatelji, sugrađani. U zraku je bio nekakav ponos koji svi osjećaju. Ništa se ne može mjeriti s time. Dan poslije sam se probudio s osmijehom, a odavno se nisam tako probudio.
Odlučili ste se angažirati i u političkom životu. Pokrenuli ste Našu stranku i čini se da je 3. listopad odlučujući, jer su za tada raspisani izbori.
Danis Tanović: Nije odlučujući. Nedao Bog. Ja sam rekao u trenutku kad smo krenuli u sve to, da je to maraton. Ono što je sjajno jest što smo za tako malo vremena, svega šest mjeseci, na tim prvim lokalnim izborima uspjeli osvojiti neke glasove i ustvari smo postali korektiv, moram vam priznati. Koliko god nas drugi žele prikazati malima i nevažnima, mi smo njima postali jako zeznut korektiv.
>> 'Danis Tanović je pogodio duh moje knjige'
>> Miki Manojlović: Nema zvijezda, već samo onih koji zaslužuju poštovanje i onih koji ga ne zaslužuju
Mi radimo i izjavljujemo stvari koje se prije nas nitko nije usudio. Reći ću vam na primjeru ovdje u slučaju Dobrovoljačke ulice. Digla se cijela fama oko žena koje su htjele doći staviti cvijeće na grobove svojih sinova koji su tu poginuli.
I uopće ne želim ulaziti u to je li se tu prije dogodio zločin. Postoji Haag koji treba odlučiti o tome je li se u Dobrovoljačkoj dogodio zločin. Ako mi svi budemo odlučivali, mi nećemo doći nigdje. Na Haagu je da odlučio tome i dok se to ne dogodi jednostavno se ne može sprječavati dolazak majkama poginulih vojnika. To što neki koriste te stvari za političku borbu, to je budalaština.
I onda smo naravno u ovom slučaju imali SDP koji je osuo na nas drvlje i kamenje jer smo to dozvolili. Onda smo mi ostali čvrsti pri tome, da bi Jasmin Imamović, koji je jedan od pametnijih ljudi u SDP-u, u Tuzli rekao: Naravno da trebaju doći i postaviti cvijeće i da im to nitko ne može zabraniti. Uspjeli smo njima, koji su htjeli osvojiti par jeftinih političkih bodova, ali i ostalima dokazati da mi ne mislimo da je njihov prvotni stav dobar. Ispričao sam vam taj primjer.
No može se uzeti i primjer televizije koju su željeli kupiti i što nismo dozvolili, pa smo čak i izašli iz partnerstva. A oni nisu mogli vjerovati da mi 'izlazimo iz fotelja'. Ovdje su svi navikli da se dođe i sjedne u fotelje i da je jedino što je važno sačuvati fotelju.
Ali nije. Ja zaista nisam ušao u politiku da bih sjedio u fotelji. Meni politička fotelja ne treba. Meni je moja redateljska fotelja puno udobnija i u njoj se osjećam ugodnije.
Znači ne vidite sebe kao političara?
Danis Danović: Ne vidim sebe kao političara, ali se vidim kao čovjeka koji može i želi promijeniti stvari u ovoj zemlji. I dokle ću god to moći, ja ću to i raditi.
No da, čini se da je došlo vrijeme kad za političare više nije dovoljno samo sjediti u fotelji.
Danis Tanović: Bogami, mislim da da. Mislim da su svjesni da im se fotelje tresu.
Varatimo se filmu, jeste li poznavali pisca i novinara Ivicu Đikića prije nego što ste pročitali njegovu knjigu po kojoj ste odlučili snimiti 'Cirkus'?
Danis Tanović: Nisam poznavao Ivicu Đikića, ali moram vam priznati suradnja s njim je jedno od najboljih iskustava. Znate što, pisci su često puta stravični, mislim svi umjetnici na određeni način imaju jako veliki ego. Moraš ga imati ako se uopće misliš baviti tim poslom. Ivica je kad sam mu saopćio ideju, nekako svoj ego uspio ostaviti 'sa strane' i cijelog sebe je stavio u funkciju scenarija, a trebalo je puno toga napraviti.
Radnja knjige se proteže na nekih 12 godina, a ja sam to morao sabiti u mjesec-dva za film. Ivica mi je puno pomogao, jest da sam ja Hercegovac i Hercegovina je tipičan kraj, ali mi je bilo potrebno njegovo znanje zbog velikog broja detalja. Pored toga došlo je do nove priče, novih karaktera. Sve smo radili iznova, a Ivica je bio iznimno predan i strpljiv u tom poslu.
Kad ste se odlučili za snimanje filma, jeste li već vidjeli Miru Furlan u glavnoj ženskoj ulozi?
Danis Tanović: Jesam, kad sam završio scenarij. Ja ne razmišljam o kastingu dok pišem. Imao sam jednog čovjeka kojeg sam želio vidjeti u filmu to Almir Mehić, koji je ustvari prije filma bio konobar. Kad sam gaprviput vidio, rekao sam mu: 'Ti ćeš biti u mom sljedećem filmu'. Jer ima karakteristično lice koje sam želio snimiti. Divan dečko. Kad sam zavšio scenarij, kast je bio čas posla. Nema baš puno glumica formata Mire Furlan, ni glumaca formata Mikija Manojlovića. Kad imate šansu raditi s takvim ljudima i takvim glumcima, onda nema dvoumljenja.
S Mikijem ste prethodno snimali film 'Pakao'. Vjerujem da je vaš profesionalni odnos već tada bio 'zabetoniran'.
Danis Tanović: Miki je sjajan glumac i divan čovjek. Ovo drugo mi je možda čak i važnije. Jer kad trebate s nekim provesti dva mjeseca u nekom hotelu u malome mjestašcu, ja baš razmišljam o tome s kakvim ljudima ću provesti vrijeme, a ne s kakvim glumcima. Mislim da se stvari na filmu mogu popraviti. S ljudima ako radiš, možeš doći do onoga što ti treba, a karakter se teško popravlja.
Planirate li u skorijoj budućnosti snimati filmove koji nisu na materinjem jeziku?
Danis Tanović: Trebao sam raditi neki film u Americi i u Irskoj, ali sam odustao jer sam umoran, pravo da ti kažem. Već dvije godine me nema kod kuće. Prvo sam radio 'Trijaž', i nakon toga sam odmah išao raditi 'Cirkus'. Odlučio sam sad jedan period posvetiti prije svega svojoj porodici, onda Našoj stranci. Nekih ponuda već ima. Ima ih stalno. Jedini čvrsti plan u budućnosti je da se odem s obitelji odmoriti na Brač, a kad se vratim, onda ću polako vidjeti, gdje smo, što smo.
