Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Najavljivan kao tulum godine, riječkom Hartera Festivalu već je na samom početku bila ugrožena ta titula otkazivanjem nastupa britanskog rave rock benda Klaxons i to svega dan prije koncerta. No to ipak nije bio razlog da sve padne u vodu.


Satnica je zbog otkazivanja Klaxsonsa na brzinu presložena, a umjesto kultnih Britanaca ulogu atrakcije večeri na sebe su preuzeli domaći Let 3, što je u konačnici dobro ispalo, ako se ne uzme u obzir gubitak onog dijela puristički nastrojene publike koji su došli u Rijeku u petak samo zbog londonskog benda predvođenog pjevačime Jamiem Reynoldsom.

Ovogodišnje izdanje Hartere razlikovalo se prijašnjih po tome što je festival koji se održava u napuštenoj tvornici papira duboko u kanjonu rijeke Rječine narastao. Točnije, postao je urbani festival broj jedan u gradu u kojem nažalost ispada da se radi o jedinom godišnjem okupljalištu te vrste, intenziteta i magnitude. Stoga nije pretjerano reći da Rijeka živi za vikend kad se održava Hartera.

Sadržaj je obogaćen s Hartera Hotelom. Jedna od hala preuređena je kao mjesto za kampiranje sa sto šatora, a spavanje je bio jedini problem za one koji su tamo kampirali, jer od silnih decibela i techno ritma koji je redovno 'nabijao' do jutarnjih sati se nije ni moglo pomišljati na san. Ako bi se trebalo pristupiti kritici na blag način, onda se takvo mjesto za spavanje u kojem samo mrtvac može sklopiti oči može pripisati žestokom riječkom smislu za humor. No s druge strane da je zvučna podloga tog jedinstvenog kamping prostora bio neki ambijentalni house, situacija bi bila puno bolja, bar kad je riječ o chill out zoni koja nije postojala, ako se izuzme krov hale iznad glavne pozornice.

Osim u glazbi publika je mogla uživati i u popratnim sadržajima poput igranja video igri na muzejskim primjercima prvih igraćih konzola, a također su mogli upaliti stara legendarana računala poput Commodorea 64, Amige, Spectruma i Amstrada

Dakle kad su u ranim jutarnjim satima na glavnoj pozornici situaciju zakuhala renomirana ime svjetske DJ scene, identična situacija bila je na Tuborgovoj veseloj pozornici, kao i u Hartera Hotelu. Za potpisnika ovih redaka radilo se o momentima kad je izbor bio prilično monoton i sužen. A oni koji su istome pažnju najviše privukli prvi dan bili su redom: uvijek solidno nabrijani i eksplozivni Elvis Jackson, zatim Let 3, koje bi trebalo uvrstiti svake godine kao glavnu atrakciju, jer pored praćenja velikog broja njihovih koncerta tijekom godina, ipak je jedinstven osjećaj doživjeti ih na domaćem terenu, pa makar samo ispaljivali čepove iz guzica.

Trenutno najbolji industrial bend na ovim prostorima, također Riječani One Piece Puzzle bio je jači razlog za seljenje pred malu veselu pozornicu i propuštanje Alexa Metrica na glavnoj bini. OPP su uživo jednako energični kao i na svom nedavno izdanom prvijencu, a pohvalno je što su izazvali priličnu gužvu pred binom, jer je interes da ih se vidi i čuje bio velik.

Srpski bend Neočekivana sila koja se iznenada pojavljuje i rešava stvar, su se također činili kao bolji izbor od šetnje do glavne pozornice, ili Hotela, iako je već vrijeme da ta grupa napravi neki značajniji pomak, jer ta forma benda za partyje kojom su i uspjeli privući pažnju na sebe na početku karijere je već opasno zastarjela, bar u njihovom slučaju, čime je uzbuđenja sve manje. Hvaljeni Simian Mobile Disco, odnosno DJ set istog nije baš pružio nešto posebno, osim naravno onima zaigranima s 'dizalicama'.

Drugu večer vesela mala pozornica je opet bila primamljivija i naravno veselija: Pink Studio, Manofon, Ramirez i Kawasaki 3P naspram Pips, Chips & Videoclips i Laibacha na velikoj pozornici. Svi zajedno su pružili puno više od zagrijavanja za atrakciju večeri, odnosno Röyksopp. Norveški DJ duo bio je i razlog zašto je drugi dan bio bolje posjećen. Hala velikog stage bila je pretrpana, a Brundtland i Berge su s odličnim setom zapalili publiku koja ih je nakon svega dozvala na dva bisa i to zasluženo. Neki su našli zamjerku u tome što su se dečki svako malo obraćali i zahvaljivali publici, umjesto da su bilo od početka u potpunosti posvećeni nastupu, ali teško je članovima Röyksoppa zamjeriti što ih je cijelokupna atmosfera ganula i što su to morali podijeliti sa svima pred pozornicom.

No i to i jest najveća vrijednost Hartere, taj karakteristični riječki duh, ili bolje mindset koji u derutnom prostoru okruženom liticama poput Helms Deepa, prizvodi snažni pozitivistički naboj unutar kojeg su se svi osjećali kao dio jedne zajednice spremne za dobru zabavu i izbjegavanje bilo kakve incidentne situacije. Pored toga Festival je jedinstven i po tome što program počinje u 21 sat i traje cijelu noć, za razliku od uobičajene satnice ljetnih festivala u kojima predgrupe obično imaju sudbinu za odstrel na podnevnoj žegi pred desetak nadobudnih promatrača, a službenog programa iza dva sata u noć često nema.

Po slobodnoj procjeni tulum godine je u dva dana, odnosno u petak i subotu pohodilo nešto više od deset tisuća posjetitelja, koji su osim u glazbi mogli uživati i u popratnim sadržajima poput igranja video igri na muzejskim primjercima prvih igraćih konzola, a također su mogli upaliti stara legendarana računala poput Commodorea 64, Amige, Spectruma i Amstrada i doživjeti isto iskustvo onih koji su tijekom osamdesetih odrastali uz tu vrstu računala.

Instalacija naziva Svetište srca u podrumu Hartera Hotela također je privukla dosta znatiželjnika, a to je ujedno bio i prostor u kojem su se posjetitelji najviše fotografirali zbog efektnog i maštovitog uređenja. Oni željni gledanja posljednjih dosega funkcionalne arhitekture mogli su na chill out platou krova glavne bine gledati vijadukt riječke obilaznice u izgradnji, kojih stotinjak metara iznad svojih glava. Uglavnom nema luđeg mjesta za glazbeni festival na ovim prostorima, a to je i garancija da tulum godine ne bi trebalo propustiti ni iduće sezone.