Nova izdanja

Mariah Carey, Mando Diao i Killing Jazz Hard Core Baby

Piše Marko Podrug, 10. studenoga 2009. @ 10:30

Američka pop diva Mariah Carey objavila je nimalo uzbudljiv studijski album, Mando Diao su prije zagrebačkog nastupa izbacili zanimljivu kompilaciju manje poznatih pjesama, dok je prvijenac grupe KillingJazzHardCoreBay pokazao veliki potencijal crossover skupine iz Travnika.

Mariah Carey 'Memoirs of an Imperfect Angel', Ocjena: 6/10
(Island/ Universal, 2009.)

Dvanaesti studijski album pjevačice 'anđeoskog glasa' izašao je nekoliko tjedana nakon povratničkog CD-a Whitney Houston, što je bilo dovoljno medijima da dvije pop dive stave na suprotne strane i proglase ih ljutom konkurencijom. No, pobjednika u ovom 'sukobu' ustvari i nema, budući da su, nažalost, Whitneyjin 'I Look To You' i 'Memoirs of an Imperfect Angel' Mariah Carey, dva prosječno dosadna uratka.

Kako bi prejudicirala ponovno ustoličenje na tron pop glazbe, Mariah je svoj novi album ukrasila lažnom naslovnicom Elle magazina, no vlastita zvjezdana predviđanja u dobroj mjeri nije uspjela potvrditi u 17 novih pjesama. Od uvodnog prologa 'Betcha Gon' Know' vidljivo je da imamo posla s pomno produciranim albumom, kojega krasi ugodan Mariahin vokal, no to su otprilike jedine kvalitete koje možemo dati ovom CD-u.

Prvi singl 'Obsessed' središnje je mjesto albuma (na CD-u se nalazi čak četiri remiksa pjesme), a iako ima snagu tek jednosezonskog klupskog hita, teško da ćemo na albumu 'Memoirs of an Imperfect Angel' pronaći nešto bolje. Slijede beskrvna balada, novi singl 'H.A.T.E. U.' te jednako takva 'Candy Bling'. Mariah Carey, nažalost, na novoj ploči većinom balansira između slatkastih pjesmica ('Ribbon', Inseparable') i iritantnog r'n'b ispjevavanja ('Up Out My Face', It's a Wrap'), no ne uspijeva postići ništa više od 'ugodne atmosfere'.

Na trenutak se može i nazrijeti hitoidni potencijal novog materijala, primjerice u pjesmi 'Standing O', gdje se budi ona dobro poznata, uzbudljiva i talentirana Mariah, no sve ostaje samo na brzoprolaznom dojmu. Neke skladbe, poput pomalo djetinjaste 'Angels Cry' i uspavljujuće 'Languishing', sugeriraju da je jednoj od navećih američkih pjevačica današnjice glazba postala sasvim usputna stvar u životu. U takav dojam savršeno se uklapa i završna obrada hit-balade grupe Foreigner 'I Want To Know What Love Is', kojom je ziheraški zaključila album.

Mariah Carey će sigurno, zahvaljujući albumu 'Memoirs of an Imperfect Angel', završiti na 'pravoj' naslovnici Ellea, no na prvo mjesto svjetskih top-ljestvica definitivno neće. Je li joj to i bio plan, nije nam poznato...

Mando Diao 'The Malevolence of Mando Diao 2002-2007', Ocjena: 8/10
(EMI/Dallas Records, 2009)

Švedska rock skupina, koju je prije pet godina proslavio album 'Hurricane Bar' i pripadajući hit 'Down in the Past', prije zagrebačkog koncerta (26. studenog, klub Boogaloo) objavila je kompilaciju, kako se naglašava, B-strana singlova, iako je pojavom CD formata famozna 'B-strana' odavno otišla u povijest. No, nostalgično raspoložena petorka očito se želi, kako zvukom tako i diskografskim detaljima, prezentirati kao nasljednici stare škole rocka.

Dvostruki album 'The Malevolence of Mando Diao 2002-2007' donosi točno 39 pjesama koje su objavljivane kao dodaci raznim singl-izdanjima ili kao bonus-materijali na japanskim i američkim verzijama albuma. U pravilu, takva su izdanja ništa više od pokušaji prodavanja 'muda pod bubrege', jer, objektivno, radi se o pjesmama koji ni njihovi autori nisu htjeli uvrstiti u službena izdanja i namijenjene su samo najvjernijim fanovima. No, u slučaju Mando Diao to, srećom, nije tako.

Bez obzira što je ovitak albuma osmišljen kao osmrtnica, Mando Diao isporučili su kompilaciju prepunu života. Ploču otvaraju plesni rock uratci 'Chi Ga' i 'This Is the Modern', u maniri Franza Ferdinanda, dok će ljubitelji The Libertinesa prepoznati sličnosti sa svojim omiljenim bendom u 'Cinderelli', 'Good Morning, Herr Horst' i 'We're Hit'. Mando Diao bio je u karijeri očito fasciniran i mračnom stranom rocka osamdesetih, pa tako 'With Or Without Love', zvuči kao The Cult iz 'Electric' faze, a tu bi se negdje mogla svrstati i 'San Francisco Bay'.

Jak utjecaj Beatlesa na zvuk grupe Mando Diao također je osjetan, posebno u pjesmi 'Popovic', a svoj 'dug' liverpulskoj četvorki isplatili su i obradom 'A Hard Days Night'. Kompilacije ovakvog tipa idealna su prilika i da se javnosti isporuče i razna više ili manje slušljiva studijska eskperimentiranja, pa smo tako dobili 'na uvid' 'The Malevolence', 'Waves of Fortune', 'For the Tears' i Chi', pjesme u kojima zaigrani članovi benda propituju čudne akorde, ritmove i zvukove.

Album donosi i jednu sasvim svježu, još neobjavljenu pjesmu - 'The Quarry' je uzbudljiva, brza, jednostavna rock pjesma, koju slobodno možemo svrstati uz bok njihova najvećeg hita 'Down in the Past'. Kompilacija donosi i akustične verzije nekih znanih hitova, poput 'Sheepdog' te live verzije 'Long Before Rock'N'Roll', 'Little Boy Jr.' i 'Paralyzed', koje su učinile da s još većim nestrpljenjem iščekujemo zagrebački koncert grupe Mando Diao.

Mando Diao su i ovim albumom, koji uključuje i DVD s unplugged koncertom grupe, dokazali da su netipičan skandinavski bend. Za razliku od hrpe hladnih, teških i kompliciranih heavy bendova, ova rock petorka zrači toplinom, odmjerenošću i svim ostalim karakteristikama koje ih svrstavaju na ulice Londona, prije nego u rodni Borlänge u Švedskoj.

KillingJazzHardCoreBaby 'Track One', Ocjena: 7/10
(Dallas Records, 2009)

Travnički bend predugog imena KillingJazzHardCoreBaby, poznat kao KJHCB, nakon pobjede na prvom Nektar demo festu u Banja Luci 2008. godine, došao je do svog zasluženog diskografskog prvijenca. 'Track One' donosi dvanaest pjesama koje potvrđuju svaku od navedenih stavki iz njihova naziva, ali i puno više od toga.

Oko funky produciranog bas zvuka, središnjeg instrumenta u izričaju KJHCB-a, petočlana grupa iz Travnika sagradila je zvučnu kulisu koju rijetko imamo prilike čuti na ovim prostorima, nešto poput onoga što je radila upokojena zagrebačka grupa Fali V na počecima svoje karijere. S jednom bitnom razlikom - KJHCB odlučili su pjevati na engleskom, čime su svjesno u potrazi za uspjehom krenuli težim putem, budući da gotovo ne postoji grupa koja je na ovim prostorima uspjela pridobiti širu publiku pjevajući na stranom jeziku.

Crossover stil koji njeguju Travničani na ovom albumu iznjedrio je nekoliko odličnih trenutaka, poput 'No Sorrow (For Tomorrow)' ili 'Shine', no ponekad znaju upasti u u nepotrebnu meditativnu uspavanost, kakav je primjerice slučaj s 'Losing My Mind' i 'Felt Love'. Grupi se prije svega mora priznati izuzetno sviračko umijeće, sposobnost da stvaraju poletne melodije, iznimno ugodan vokal Ivane Brdar te umjereno korištenje programiranih sekvenci, kojima ne prikrivaju svoj talent.

KJHCB su na kraju albuma uvrstili i pjesmu 'Malo sutra', otpjevanu na bošnjačkom jeziku, što je naznaka da bi u svom idućem diskografskom izletu, bilo dragovoljno, bilo zbog preporuke diskografa, mogli početi pjevati na svom matičnom jeziku. To im od srca savjetujemo, a dotad sav njihov potencijal možete provjeriti na koncertu s grupom Letu štuke, 14. studenog, u zagrebačkom klubu Željezničar.

Prijašnje recenzije: Michael Jackson, Madonna, Willie Nelson, Colbie Caillat i Linkin Park