'Festival predstavlja veliku čast. Svi u ekipi smo uzbuđeni. Nakon dvije mukotrpne godine sve je konačno gotovo tako da možemo samo sjesti i uživati u ovom najboljem ambijentu za gledanje filmova', izjavio je mladi redateljski debitant Nevio Marasović uoči premijere svog filma 'The Show Must Go On' na 57. Pula Film Festivalu.
Pročitajte i ovo
Samo tamo
Novi show u Japanu: Djevojčice, širi što jače možeš nožice
Dirne ga pjesma
Pas u showu zapjevao Whitney Houston
>> Hrvatski znanstveno fantastični film otvorio 57. Pula Film Festival
Riječ je o prvom hrvatskom znanstveno fantastičnom filmu prikazanom na nacionalnom filmskomfestivalu, ako se gledaju godine od osamostaljenja države. U takvoj situaciji, ono što se nameće samo po sebi jest da je jedina zdrava komparacija u takvoj situaciji može (i mora) biti sa stranom produkcijom i to onom holivudskom koja posljednjih desetljeća enormno ulaže u znanstvenu fantastiku.
Iz filma 'The Show ust Go On' se osjeti da je Marasović toga bio svjestan. Prije svega imao je originalnu ideju zbog koje se pošteno namučio da bi je sproveo u djelo. Imao je potpuno povjerenje glumaca, pogotovo glavno žensko-muškog tandema Svena Medvešeka i Nataše Dorčić, koji tumače razvedeni bračni par, što su (igrom slučaja?) i u privatnom životu.
Osim dobre radnje film ima i solidnu minutažu specijalnih efekata koji drže vodu. Priča je ispričana hrabro i na moderan način, potpuno je oslobođena arhetipskih (tipično hrvatskih) filmski pogleda na stvar i kreiranje fabule uvjetovanje dubinskim skenom nacionalnog bića. Zbog toga se uistinu i radi o uratku koji funkcionira po principu: 'Misli globalno, djeluj lokalno'.
Marasović je uspio u 80 minuta, koliko traje film uputiti razumljivu kritiku medijima, politici, odnosno općenito cijelome društvu. Ali ne isključivo hrvatskom, jer je s godinama tranzicija mentalnog sklopa bila uspješna u stvaranju zapadno europskog 'demokracijsko potrošačkog' pojedinca na ovim prostorima.
Zbog toga Marasovićevi Hrvati iz budućnosti pružaju puno plastičniju sliku današnjeg društva, nego što je to slučaj kod nekih drugih hrvatskih filmskih ostvarenja. Može se reći da je i publika u Areni to prepoznala i nagradila film dugačkim aplauzom. A koliko je cijeli pothvat koštao, i je li bilo pomoći od Ministarstva, saznali smo direktno od mladog redatelja.
Ovo je vaš prvi cjelovečernji film u karijeri. Snimljen je u nezavisnoj produkciji. Obzirom da je riječ o znanstveno fantastičnom žanru u kojem ste koristili i specijalne efekte, koliko je film koštao?
Nevio Marasović: Realne love to je 200.000 kuna, a da smo sve plaćali po tržišnoj cijeni, onda je budžet sedam milijuna kuna. Pošto smo svoj rad uložili besplatno, film je uistinu koštao 200.000 kuna.
Jeste li tražili novce putem natječaja od Ministarstva kulture, odnosno na uobičajeni način kako funkcionira produkcija hrvatskog filma? Iako se ishod može naslutiti već i po tome što je film znanstveno fantastični.
Nevio Marasović: Prijavili smo se na HAF tada, ali nismo ništa dobili tako da je film završen bez ikakvih sredstava s njihove strane. Nismo im ništa zamjerili, no u međuvremenu su se javili neki ljudi koji su nam ponudili pomoć, primjerice producent Jozo Patljak koji nam je isprintao cijeli film, te smo zahvaljujući tome i uspjeli doći na Festival.