Bio je to pravi nogometni spektakl. Danima su mediji pisali o tom prazniku nogometa, danima se raspredalo kako će to izgledati na terenu, hoće li ipak moći zaigrati Kaka i Ibrahimović, a u Madridu se za ulaznicu na crno davalo od 600 do 1000 eura!
No, praznik nogometa nije bio samo na terenu. Kako to rade prava gospoda i veliki sportaši vidjelo se i na tribinama Santiago Bernabea. Prije početka utakmice u svečanoj su se loži srdačno i prije svega neizmjerno pristojno pozdravila dva predsjednika. Realov Florentino Perez srdačno je pozdravio svog gosta Joana Laportu, pod srdačno mislim na stisak ruke i izmjenu nekoliko rečenica. Isti smo prizor mogli vidjeti i nakon što je Barca pobijedila 2:0 i vjerojatno osigurala naslov prvaka.
I onda sam se sjetila hrvatske nogometne zbilje. Navodno, najveći hrvatski derbi odigran je tek nekoliko dana ranije od ovog pravog nogometnog spektakla - uzvratni susret polufinala Kupa između Hajduka i Dinama. Iako su svi svjesni kako španjolski i hrvatski derbiji ne mogu ni u istu rečenicu, a nogomet izgleda kao potpuno drugi sport, no to je navodno ono najbolje što imamo!
Kao gotovo uvijek kada su ova dva kluba u pitanju, utakmica na Poljudu bila je sve samo ne praznik za gledanje. I nažalost, kao i mnogo puta do sada nakon susreta više se priča o ispadima navijača i predsjednika nego o nogometu. I to je naša stvarnost. Nogomet nam je jadan i nezanimljiv, igrači blijedi i beskrvni, a treneri uvjereni u svoju genijalnost...
I kad već nemamo Messija ili Higuaina, Ronalda ili Ibrahimovića, kada već nemamo trenere poput Guardiole ili Pellegrinija, bilo bi dobro kada bismo barem imali predsjednike koji bi svojim ponašenjem bili uzor navijačima, predsjednike koji bi imali barem mrvicu kulture, ali ne. Nemamo ni to...
Imamo predsjednika koji je na tribinama glavni vođa sramotnog skandiranja u kojem svog gosta, predsjednika Dinama, naziva Ciganom! A onda banane koje su na Poljudu poletjele u smijeru tamnoputih gostujućih navijača i nisu bile neko iznenađenje. Nažalost, iznenađenje nije bila ni reakcija iz Hajduka. Nekoliko su dana ignorirali cijelu priču, a tek nakon što se Torcida oglasila priopćenjem u kojem osuđuje ispad pojedinih članova, oglasilo se i klub s nekom poluisprikom.
Razočarao me meni inače jako drag trener Hajduka Stanko Poklepović, koji uporno hvali krasno navijanje na Poljudu. A na sve to fino se nadovezao i Ivica Šurjak koji se eto čudi zašto se digla tolika prašina zbog dvije, tri banane !? I to je praznik nogometa na hrvatski način.
S tugom moram konstatirati da nije bio i posljednji u ovoj sezoni. Naime, još jedan takav 'veliki nogometni spektakl' očekuje nas nažalost vrlo skoro. Već prvog svibnja na Maksimiru gostuje Hajduk! Već sad se bojim te 'sjajne nogometne predstave'!
>> Arhiva
