Znanstvenici pronašli odgovor na pitanje staro 300 godina

Riječ je zapravo o pitanju bi li slijepa osoba od rođenja, koja naglo progleda, mogla prepoznati kocku od kugle. Takvo je pitanje poznatom britanskom misliocu Johnu Lockeu prije 323 godine postavio irski političar William Molyneux, a ono dosad nije imalo empirijski odgovor.

Pročitajte i ovo Novost na FFZG-u Uvode se Rodni studiji: Pogledajte koliku podršku ima novi studijski program A ipak ih postavljamo Top 10 pitanja na koje ne postoje odgovori

Za filozofe Molyneuxovog vremena to je bilo pitanje, na koje bi odgovor riješio neke fundamentalne nedoumice oko ljudskog uma, prenosi news.com.au. Jedni su tvrdili kako je ljudski mozak pri rođenju poput 'prazne knjige' te da ga ispunjavaju životna iskustva. Drugi su pak tvrdili da je ljudski um, od početka, pun predodređenih ideja, koje samo čekaju da se aktiviraju vidom, zvukom, ili dodirom.

No, nedavne znanstvene studije pokazale su kako se mentalne slike koje akumuliramo vidom i dodirom, zapravo, nakupljaju na istom mjestu u mozgu i aktiviraju bilo kojim od ta dva osjetila. Ipak, dosad nitko nije to i u praksi uspio dokazati, jer je problem bio pronaći odgovarajuće osobe za testiranje. Te su osobe morale biti slijepe od rođenja, dovoljne starosne dobi i da im se operacijom vrati vid.

Savršeni kandidati

Kako se veći dio bolesti kongenitalne sljepoće otkriva i liječi u vrijeme ranog djetinjstva, pronalazak odgovarajućih osoba prava je rijetkost. No, petero ih je pronađeno s odgovarajućim predispozicijama u Indiji, a eksperiment je proveo profesor Pawan Sinha, u suradnji s bolnicom Shroff Charity Eye u New Delhiju.

Sinha je pronašao pet odgovarajućih kandidata, četiri dječaka i jednu djevojčicu u dobi između osam i 17 godina. Oni su podvrgnuti operaciji koja im je vratila vid, a kad su se stručnjaci uvjerili da se pacijentima vratio vid, eksperiment je mogao početi.

Zanimljiv rezultat

Koristeći objekte, koji su podsjećali na lego kockice, istraživači su napravili kuglu i kocku, a izliječeni pacijenti bez greške su razlikovali jedno od drugog i sa 100 posto točnosti pogađali, samo pogledom, što je kugla, a što kocka. Gotovo jednako dobro pogađali su i samo osjetilom dodira. Ipak u ključnom testu u kojem su ta djeca morala razlikovati druge objekte vizualno nakon samo jednog dodira sa njima, rezultati testa s vidom bili su samo neznatno bolji od primjerice pogađanja napamet.

Rezultati ovog istraživanja pokazali su kako je ljudski mozak podložniji 'oblikovanju' u djetinjstvu, nego što se to dosad mislilo te da dijete koje se rodi slijepo, ne mora nužno biti bez vizualne percepcije.