Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Jeste li znali da šišmiši eholociranjem otkrivaju vodene površine? Istim eholociranjem, šimiši s druge strane ne mogu razaznati metalnu površinu od one vodene.


Dok su znanstvenici već neko vrijeme znali na koji način šišmiši koriste eholociranje kako bi pronašli insekte, nova studija Stefana Greifa i Björna Siemersa s instituta Max Planck, pokazuje kako se šišmiši puno više oslanjaju na eholociranje, nego na druga osjetila, piše popsci.com.

Vezani članci Renato Petek Renato Petek: 60 tisuća Zagrepčana još nemaju priključak na gradski vodovod, a plaćaju jednaki prirez Sisak Direktor Sisačkog vodovoda: "Svi korisnici imaju čistu, zdravu i pitku vodu"

>> Šišmiši se međusobno raspoznaju po glasu

Kad su znanstvenici šišmiše postavili u prostoriju s metalnim pločama, svi su šišmiši pokušali 'piti vodu' s metalnih ploča. U prostoriji su još bile naborane ploče i ploče s teksturama, ali šišmiši su pokušali piti samo iz poliranih metalnih ploča. Zašto? Jer te ploče reflektiraju većinu eholokacijskih signala, baš kao i voda, ali dio se odbija na taj nači da se odašilje direktno ispod šišmiša.

Na taj način oni znaju da se radi o vodi, a kako metalne ploče oponašaju površinu vode u tom smislu, šišmiše to vara. To ide i do te mjere da šišmiši pokušavaju piti s glatke metalne površine, čak i nakon što su prethodno bili sjetjeli na istu. U priloženom videu možete pogledati kako to izgleda.