Njegovo stanje, eozinofilna gastroenteropatija, tako je rijetka da je Paul prvi Britanac kojem je dijagnosticirana ta bolest od 1920. godine.
Pročitajte i ovo
Paul vani može provesti samo četiri minute, a onda njegova koža reagira na sunce. Dječak ne smije oprati zube kaladontom jer je alergičan na njega. Dnevno pije 23 različita lijeka. Jede posebno milijeko, koje mu se ubrizgava kroz cijev iz plastičnog ruksaka.
Alergiju je primjetila njegova majka kada ga je hranila dok je bio još beba. Stanje mu se pogoršalo tijekom godina te je bio prisiljen odustati od odlaska u školu gdje su mu se zbog plikova na koži izrugivali. Obitelj se morala odreći i svog kućnog ljubimca.
'Ljudi koriste frazu alergičan na život, a moj sin to doslovce jest. Briga za Paula je 24-satni posao. Moram ustati nekoliko puta tijekom noći kako bi mu promjenila plahte jer njegova koža prokrvari ako na istoj plahti spava nekoliko sati', rekla je njegova majka Kelly.
Za razliku od Davida Vettera koji umro s 12 godina nakon što je život proveo u plastičnom balonu jer je bio alergičan na zrak, Paul ima imunitetni sustav tako da može udisati običan zrak.
'Njegov je problem alergija. Njegova koža reagira loše na alergiju, izgleda kao da je spaljena kiselinom', rekla je Kelly.
Pomažu mu lijekovi poput antihistamina, ali ne spriječavaju alergije potpuno.
'Ne znam što nam nosi budućnost, ali znam da je moje dijete izniman dječak', rekla je Kelly koja se nada da će uskoro biti izumljen lijek koji će moći izliječiti njegovu bolest.
