Ekipa Provjerenog prisustvovala je laboratorijskom istraživanju plakanja. Znanstvenici žele otkriti donosi li plakanje zaista olakšanje, koje osobine čine 'plačljivca', i je li uopće zdravo.
Ovo je tek nekoliko ciljeva istraživanja koje pokušava odgovoriti na brojna pitanja o plakanju na koja ni dan danas u 21. stoljeću nemamo odgovor.
'Plakanje je misterij jer znanstvenici ne obraćaju pozornost na to, smatraju to samo simptomom tuge. Znanstvenici također ne obraćaju pozornost na leptiriće u trbuhu ili klecanje koljena nego žele proučavati emocije koje stoje iza toga', kaže Ad Vingerhoets jedan od dva znanstvenika u svijetu koji se bavi proučavanjem plakanja.
A mi smo u riječkom laboratoriju za eksperimentalnu psihologiju našli grupu onih koje baš to zanima - što ljudi postižu plakanjem. Svi ispitanici dobrovoljno su pristali sudjelovati, za početak ispunjavaju se upitnici, standardni upitnici ličnosti i raspoloženja. Pitaju također jesu li gladni ili neispavani, to su sve faktori koji mogu utjecati na to hoće li se netko rasplakati.
Ispitanici znaju da se radi o istraživanju emocionalnih procesa, ali da je cilj izazivanje suza, nemaju pojma. Upravo kako bi se ljudi ponašali prirodno. Spojeni su na aparate koji prate periferne tjelesne funkcije u mračnoj prostoriji. Na prvi pogled čovjek bi pomislio da će rijetko tko pustiti suzu. Upravo je to ono što je najviše brinulo istraživače. Ako baš nitko ne zaplače, eksperiment propada.
>> Ženske suze liječe muškarce?
Zadatak je gledati film koji su istraživači skratili na 45 minuta, a da ne izgubi smisao. Ispitanica broj jedan upravo gleda film 'Život je lijep' koji cilja na takozvano pozitivno plakanje, odnosno ona bi trebala plakati od sreće. Druga ispitanica pak gleda film Hatchiko, o psu koji vjerno čeka svog vlasnika koji je preminuo, ona bi trebala plakati od tuge. Treći ispitanik pak opet gleda 'Život je lijep' i tako se redaju. Sve scene koje izazivaju plakanje su u zadnjih 10 minuta filma. Ali istraživači prate svaku reakciju u svih 45 minuta.
'Ljudi imaju određeno vrijeme plakanja. Preciznije to je između 7 i 10 sati navečer. Kada su kod kuće u sigurnom okruženju, bez prisutnosti stranaca, možda su umorni ili gledaju dirljive filmove, možda slušaju glazbu koja pobuđuje osjećaje ili je to vrijeme za svađanje sa supružnikom ili djecom', kaže znanstvenik Ad Vinhergoets.
Znanstvenici smatraju kako postoje dvije glavne funkcije plakanja: da se smirimo kada smo emocionalno rastreseni, a s druge strane služi kao komunikacija s drugima, kako bismo signalizirali osjećaje ili pokušali utjecati na tuđe ponašanje. Pa tako postoje 5 različith vrsta suza: suze nastale fizičkom boli, emocionalnom boli, empatijske, društvene i sentimentalne suze. Stoga donosi li plakanje olakšanje ovisi i o razlozima plakanja. Plačemo li iz tuge ili sreće velika je razlika.
Znamo da žene ipak više plaču. Profesor Vingerhoets tvrdi kako ima više faktora zašto su žene plačljivije: hormoni i način kako doživljavamo situacije za razliku od muškaraca.
'Napravili smo istraživanje na uzorku od 37 zemalja i na naše iznenađenje utvrdili smo da se razlika u frekvenciji plakanja muškaraca i žena sve više povećava što su žene slobodnije, emancipiranije', otkriva Ad Vingerhoets.
Naime, primjerice u afričkoj kulturi žene i muškarci jednako često plaču. A u ovom istraživanju tek će se otkriti razlike. Za sada imaju preliminarne podatke.
'U principu muškarci plaču nešto manje, ali još uvijek poprilično zamjetno su muškarci plakali', kaže voditelj istraživanja psiholog dr.sc. Asmir Gračanin.
Laboratorijsko istraživanje trebalo bi dati i odgovor na pitanje je li plakanje zdravo jer za to ne postoje dokazi. Postoje samo studije slučaja alergija - u tom slučaju je plakanje utjecalo na smanjenje alergijskih reakcija. Zato ovi znanstvenici i mjere tjelesne reakcije. S kojom lakoćom će se netko rasplakati ovisi i o brojnim drugim stvarima. Primjerice jesmo li u ljubavnoj vezi. Oni koji su u vezi, pokazuju istraživanja, češće plaču. Koliko često plačemo, ovisi čak i o geografskom položaju.
'U zemljama u kojima je hladnije ljudi plaču češće nego u toplijim zemljama. To možda ima veze s činjenicom, to je jedno od objašnjenja, što ljudi u toplijim zemljama više vremena provode vani, sve do kasno navečer. Znači, ako večerate kasno navečer, na terasi s puno ljudi, na javnom mjestu, tada nećete plakati', kaže Ad Vingerhoets.
Suze koje su pustili dobrovoljci pomoći će znanosti da nađe odgovore na ovo neistraženo funkcioniranje tijela i uma. Odgovore ćemo znati tek u rujnu, kada nam se možda razotkrije misterij što nam se zaista događa kada plačemo.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite PROVJERENO putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
na graničnom prijelazu
U Podravini
Spašena u zadnji tren
