Zaljubila sam se u vožnju čim sam se riješila stresa koji me pratio u autoškoli. Točno se sjećam koliko sam bila ponosna kada sam 2016. godine prvi put uspješno prošla kroz remetinečki rotor na putu do posla. Od tada sam rijetko išla javnim prijevozom. Svjesna koliko moj dizel šteti okolišu, tu i tamo sjela bih na bicikl ili vozila kolege i prijatelje uz izliku carpoolinga. Sada, gotovo četiri godine poslije, dobila sam priliku isprobati električno vozilo i voziti okolo-naokolo bez grižnje savjesti.
Elegantan i prostran automobil
Tjedan dana na posao, kave, po namirnice i na izlete odlazila sam električnim vozilom Renault Zoe. Ne moram ni govoriti koliko je kolega znatiželjno gledalo novi tirkizni automobil na parkingu. Obično bi se šokirali saznanjem da je električni. Mnogi ljudi smatraju da električna vozila ne mogu parirati automobilima na kakve smo naviknuli. Renault Zoe baš je pravi ogledni primjerak koji bi mogao opovrgnuti te nepravedne zablude ili predrasude.
Iznutra izgleda elegantno i za mali gradski automobil poprilično je prostran, što se ne bi moglo reći za neke razvikane brendove automobila koje sam imala prilike voziti. Čak je i prtljažnik pristojne veličine za tako mali automobil. U njega su mi bez problema stale vrećice s namirnicama iz tjednog šopinga. Ostalo je još mjesta i za stvari koje sam kupila u trgovini za kućne ljubimce, a bez problema bih strpala i koju vrećicu s odjećom da sam imala novca za takvo što.
Vidi se da se prilikom njegova dizajniranja mislilo na detalje, od kontrolne ploče koja je presvučena materijalom do tepiha na čičak i podignutih zadnjih sjedala. Sve su to detalji koji te oduševe na prvu. Posebno sam bila zadovoljna jer sam ga mogla voziti u manjim peticama. Obično preobujem cipele prije dolaska u firmu jer sam više puta u svom automobilu tijekom vožnje oštetila petu cipele, pa sam naučila lekciju i vozim se samo u tenisicama. S obzirom na to da Renault Zoe ima tepih, a ne gumeni otirač, nisam morala razmišljati i nositi dva para obuće svaki dan.
Pročitajte i ovo
Vožnja automatika po prvi put
Kako nikad nisam vozila automatik i od toga sam prije bježala kao danas od korone, bilo me strah prve vožnje. I vjerujte mi, nije nimalo strašno. Trebalo mi je dvjestotinjak metara da se totalno opustim. Čim zaboraviš na lijevu nogu, vožnja je deset puta lakša i ugodnija od one s mehaničkim mjenjačem.
Automatski mjenjač na električnom vozilu Renault Zoe ima i način vožnje koji je prilagođen gradskoj vožnji, a označen je slovom B. Funkcionira tako da se dizanjem noge s gasa smanjuje brzina. Primjerice, kao kad se kod klasičnih vozila prebacuje u nižu brzinu u trenutku približavanja zebri ili crvenom svjetlu na semaforu, samo što nema brujanja… sve je nekako elegantnije i nečujno, a na taj se način štedi i baterija.
Taj sam program vožnje koristila gotovo svaki dan. Obično s poslom završavam oko 17 sati, kada je najveća gužva u gradu. Iako do stana mogu doći isključivo avenijama, promet je usporen pa vožnja gotovo nikad ne teče glatko. No s ovim sam automobilom toliko guštala u vožnji da sam se u toj gužvi znala zaletjeti i do trgovine po namirnice ili na kavu u grad s frendicama. Iako sam inače ljubitelj mehaničkog mjenjača, shvatila sam da je automatski stvarno puno pogodniji za gradsku vožnju.
Život uz aveniju bez buke
Električna vozila stvarno su tiha. Čuje se jedino okretanje guma na cesti i klima, naravno ako je uključena. Inače živim uz prometnu aveniju i znam koje su posljedice gradskog prometa prepunog motornih vozila. Zamislite samo koliko bi nam svima ugodnije bilo da se cestom voze električni automobili. Osim što bi to bilo korisno za okoliš, zaboravili bismo što je to buka, a i cijena mog stana najvjerojatnije bi porasla.
U tišini električnog vozila posebno sam uživala prilikom izleta na Žumberak. Vikende obično volim provesti u prirodi pa sam tako iskoristila ovu priliku i otišla malo dalje nego što bih inače. Povela sam prijateljicu koja se također zaljubila u moje privremeno vozilo. Čim smo ušle u šumu, ljetna sparina je nestala i postalo je ugodnije pa sam ugasila klimu, ubacila u eco mode, otvorila prozore i s prijateljicom uživala u cvrkutu ptica. Svi koji ste automobilom išli na Žumberak znate koliko se zavoja krije u toj zelenoj oazi, a većinom se radi o neasfaltiranoj cesti, odnosno o makadamu. Moram priznati da smo sumnjale hoće li to električno vozilo moći podnijeti, ali smo uspješno došle do cilja bez problema u vožnji i vidjele najstariju lipu u Hrvatskoj.
Mali, a moćan
Šokiralo me i koliko je automobil startan, nema onog osjećaja da se muči kod ubrzavanja ili da ne može potegnuti, baš naprotiv. U tjedan dana vozila sam se s njime po gradu, ali i autoputu i uvjerila sam se da električno vozilo može potegnuti jednako kao i moj dizel. Vožnja 130 km/h bila je uživancija za mene, kao i za moju prijateljicu. Automobil je klizio kao po oblacima i bile smo iznenađene koliko je mali, a moćan.
Na displeju ima GPS, što je korisno za kretanje po gradu. Kao da je proizvođač time želio reći da je Renault Zoe eklektično vozilo prigodno za putovanja, a ne samo vožnju od točke A do točke B, što također ruši predrasude o električnim vozilima i njihovoj bateriji. S punom baterijom možete prijeći do 395 kilometara, što je sasvim dovoljno za vožnju gradom kroz tjedan. Ja sam vozilo punila dva puta s obzirom na posjet Žumberačkom gorju i jer ga nisam štedjela, vozila sam se po gradu više nego inače.
Kad smo kod punionica, iznenadila sam se koliko ih zaista ima, a uz opciju ePOI na displeju lako se pronađe ona koja je najbliža. Oko moje zgrade ima ih stvarno dosta. Neki će reći da je praktičnije samo napuniti automobil na benzinskoj u pet minuta i ići dalje, ali meni duže punjenje uopće nije predstavljalo problem. Samo je stvar navike, a ova navika ništa ne košta jer je punjenje besplatno na svim javnim punionicama. I dalje mi je fascinantno kako smo otišle na ručak u Samoboru i ostavile Zoe da se puni. Kad smo se vratile, bila je spremna za nove avanture. Drugo punjenje obavila sam uz jedan trgovački centar dok sam obavljala tjedni šoping. Treba svega dva do tri sata kako bi baterija došla na 100 posto, a na punionicama nisam primijetila gužvu.
Kupnja uz državne poticaje
Prije sam mislila da o električnom vozilu mogu samo sanjati, ali uz državne poticaje koji su trenutačno na kupnju električnog vozila do 40 posto, to se više ne čini toliko nemoguće. S obzirom na to da je punjenje besplatno i da svaki mjesec ne bih morala izdvajati oko 600 kuna na gorivo, uz bolje planiranje budžeta mogla bih si priuštiti ovog krasnog strujića.
Pročitajte i ovo
Na tebi je da učiniš prvi korak za bolje sutra. Kako sačuvati planet na kojem živiš saznaj u našem specijalu ''Zemlja, više od planeta''.
