O mikroplastici se u posljednje vrijeme puno govori. Čestice koje nastaju raspadanjem plastike mogu se pronaći svugdje - od najudaljenijih krajeva Zemlje do ljudskog tijela. Čak su pronađene u testisima i maternici.
Dio mikročestica unosimo kroz hranu koja je njima zagađena, a dio tekućinom koju unosimo. Upravo su francuski znanstvenici željeli otkriti koju količinu mikroplastike unosimo konzumirajući popularna pića u plastičnim i staklenim bocama.
Analizirali su boce limunade, ledenog čaja, bezalkoholnih pića i piva u staklenim i plastičnim bocama i ono što su otkrili ih je šokiralo. Kako su objavili znanstvenici iz Francuske agencije za hranu, okoliš, zdrave i sigurnost na radu (ANSES), pića u staklenim bocama sadržavala su oko 100 čestica mikroplastike po litri, što je do 50 puta više od količine koju su pronašli u piću u plastičnoj boci.
Očekivali smo suprotan rezultat, istaknula je stručnjakinja za mikroplastiku Iseline Chaib.
Kad su pomnije istražili o čemu je riječ, otkrili su kako su u staklu čestice koje zapravo potiču od boje na vanjskoj strani čepa kojim se boca zatvara.
No, otkrili su i kako postoji jednostvno rješenje za smanjenje količine čestica mikroplastike u piću - čepove treba ispuhivati zrakom, a potom očistiti vodom i alkoholom. Takav postupak smanjio je kontaminaciju do 60 posto.
Najsigurnije je piti...
A to nije bilo jedino što su otkrili. Zabilježili su i da je razina čestica mikroplastike različita ovisno o tome koje je piće bilo u boci.
Tako su gazirana i negazirana voda imale najmanji udio mikroplastike u bocama (4,5 čestice po litri u staklenim i 1,6 čestica po litri u plastičnim). S druge strane, zaslađena pića imala su ih daleko više. Gazirana pića u staklenim bocama oko 30 čestica po litri, a limunada oko 40 čestica po litri.
Mikroplastiku nisu izbjegla ni alkoholna pića. Tako je žestoko piće u staklenim bocama imalo 60 čestica po litri, dok je vino (bez obzira na oblik čepa kojim je zatvorena boca), bilo gotovo bez mikročestica plastike.
Te velike razlike tek treba objasniti, poručili su iz ANSES-a.
Iako još uvijek službeno nema referentnih granica koje bi označavale što je sigurno za konzumaciju, a što nije, čini se da bi najsigurnije bilo - piti vino.
