Brojni istraživači diljem svijeta rade na razvoju cjepiva protiv novog koronavirusa. No da bi cjepivo zaista i dobilo zeleno svjetlo i postalo dostupno širokoj javnosti, mora proći kliničko testiranje na ljudima. To znači da se mora skupiti dovoljno zdravih ljudi koji su spremni riskirati svoje zdravlje ne bi li pomogli u pronalasku cjepiva koje će, potencijalno, spasiti mnoge.
Pročitajte i ovo
Britanski znanstvenici kreću s testiranjem potencijalnog cjepiva na ljudima i spremni su platiti svakom dobrovoljcu do 625 funti (oko 5300 kuna) za sudjelovanje. Ali pod određenim uvjetima.
Kako bi uopće došli u obzir za testiranje cjepiva, koje trenutno nosi simpatično i lako pamtljivo ime ChAdOx1 nCoV-19 i napravljeno je od bezopasnog virusa koji je genetski promijenjen tako da u sebi sadrži dio koronavirusa, dobrovoljci moraju biti punoljetni i dobrog zdravlja.
Točnije, prema zahtjevima Sveučilišta u Oxfordu, koje provodi testiranje, dobrovoljci moraju biti stari između 18 i 55 godina, ne smiju biti pozitivni na koronavirus i ne smiju živjeti u istom kućanstvu u kojem se nalazi bilo tko iz ranjive skupine (trudnice, starije osobe, kronični bolesnici i slično).
Nepoželjne su trudnice, žene koje planiraju ostati trudne ili koje doje, ali i svi oni koji su već sudjelovali u nekom testiranju adenoviralnog cjepiva.
Sudionici moraju biti zdravi, što znači da ne smiju imati nikakve alergije, astme ili druge ozbiljne bolesti poput raka, dijabetesa, problema s jetrom ili bubrezima i slično. Također, moraju biti u dobroj formi (ni predebeli ni premršavi) i ne piti više od 42 jedinice alkohola tjedno (jedna piva se računa kao 2-3 jedinice, čaša vina kao 1).
U planu je uključiti točno 1112 dobrovoljaca od kojih će polovica dobiti novo cjepivo, a druga polovica kontrolno cjepivo. Kliničko testiranje trebalo bi trajati šest mjeseci, a mogući su dodatni pregledi još godinu dana nakon završetka testiranja.
I sad ona loša strana. Čak i ako ispunjavate sve ove uvjete, morate živjeti u Londonu da biste mogli sudjelovati. Naime, dobrovoljci bi trebali moći doći na kontrolne preglede vlastitim prijevoznim sredstvom.
Izvor: Sveučilište u Oxfordu
