Staklo je materijal koji je uvelike promijenio živote ljudi. Ne samo da je omogućilo stvaranje novog posuđa, većih prozora, već je i otvorilo put za brojne druge upotrebe. No stvoriti staklo nije ni jednostavan ni lak proces. Taljenje osnovnih sirovina, kvarcnog pijeska, sode i vapnenca odvija se obično na temperaturama višima od 700 °C, nakon čega se dobivena viskozna masa oblikuje i postepeno hladi.
Stoga ne iznenađuje što je znanstvenike zaintrigiralo neobično otkriće u Italiji, gdje su u ostacima 20-godišnjeg muškarca pronašli staklo - ondje gdje je trebao biti mozak.
Radi se o ostacima muškarca koji je poginuo u erupciji vulkana Vezuv 79. godine, a pronađeni su u nekadašnjem gradu Herkulaneju. Pomnijim pregledom ostataka znanstvenici su otkrili komad stakla u sačuvanoj lubanji.
Pročitajte i ovo
Znanstvenici su bili zbunjeni kako je lubanja "preživjela" visoke temperature i otkud staklo u njoj. Dodatnim istraživanjem otkriveno je da je komad stakla zapravo ostatak mozga nesretnog mladića. No, na temperaturama koje su potrebne da bi se stvorilo staklo nijedna lubanja ne bi preživjela. Uostalom, na takvim temperaturama mozak bi se rastopio u tekućinu, a ne pretvorio u staklo.
Posebno je zanimljivo i to što je među otprilike 2000 ljudskih ostataka koji su pronađeni u ruševinama Pompeja i Herkulaneja to jedini slučaj u kojem je u lubanji pronađeno staklo umjesto mozga.
Znanstvenici ipak misle kako su otkrili što je dovelo do tog jedinstvenog slučaja. Analiza tima istraživača sa Sveučilišta Roma Tre, objavljena u časopisu Nature, navodi "uvjerljive dokaze da se zaista radi o ostacima ljudskog mozga, sastavljenima od organskog stakla formiranog na visokim temperaturama". Radi se o "procesu očuvanja koji nikad prije nije dokumentiran".
U analizi znanstvenici opisuju ono za što vjeruju da se dogodilo nesretnome mladiću. Dok je ležao u krevetu, cijelo njegovo tijelo spržio je nalet supervrućeg pepela, što je naglo podiglo temperaturu tijela (na više od 500 stupnjeva) i zagrijalo mozak do temperature potrebne za proizvodnju rastaljenog stakla. U procesu je došlo do fragmentiranja "stakla", odnosno ostataka mozga, i oštećenja većine fragmenata. Oni fragmenti koji su preživjeli to su uspjeli samo zahvaljujući jedinstvenom položaju lubanje i kralježnice u trenutku smrti tog mladića. Znanstvenici smatraju da upravo taj položaj objašnjava zašto je to jedini takav zabilježeni slučaj.
Pročitajte i ovo
Kako je naglo temperatura porasla, tako je naglo i pala, što je dovelo do skrućivanja preostale "staklene moždane mase" u fragment koji su znanstvenici pronašli 2020. godine.
To fascinantno otkriće daje novi uvid u povijest Pompeja i Herkulaneja te tragičnu sudbinu njihovih stanovnika.
