Genetski modificirana banana, otporna na razornu gljivičnu bolest, dobila je odobrenje za uzgoj u Australiji i Novom Zelandu. Modificirana Cavendish banana, dizajnirana za borbu protiv širenja soja gljivice Fusarium poznatog kao TR4, dobila je licencu od Ureda regulatora genske tehnologije u Australiji.
Prehrambeni regulaatori Australije i Novog Zelanda naknadno su odobrili genetski modificiraane banane kao sigurne i hranjive, usporedive s konvencionalnim sortama. Odobrenje vrijedi osim ako nadležni ministri Australije i Novog Zelanda ne zatraže reviziju unutar sljedećih 60 dana.
Izvorno je Gros Michel banana dominirala zapadnim tržištima sve do pojave Fusarium soja TR1 1950-ih, što je dovelo do širokog usvajanja otporne Cavendish banane. Sada suočeni s prijetnjom soja TR4, koji može utjecati na razne sorte banana, uključujući Cavendish, znanstvenici predvođeni Jamesom Daleom na Tehnološkom sveučilištu Queensland razvili su bananu QCAV-4 ugradnjom gena iz divlje banane.
Opisujući odluku kao vrlo važan korak prema izgradnji sigurnosne mreže za svjetske Cavendish banane iz TR4, Dale je naglasio globalni značaj nove, modificirane banane.
Dok Australija trenutno ograničava TR4 kroz mjere karantene, planovi za veliki uzgoj ili prodaju QCAV-4 banane nisu uspostavljeni. Međutim, nacije koje se bore s TR4 mogle bi razmotriti usvajanje ovog genetski modificiranog rješenja. Daleov tim ima za cilj dodatno povećati otpornost banane QCAV-4 koristeći CRISPR uređivanje gena, ciljajući na gljivičnu bolest crne sigatoke.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Značajno je da se genetski modificirani usjevi suočavaju s različitim prihvaćanjem diljem svijeta. U Australiji su samo četiri genetski modificirana usjeva imala prethodno odobrenje, uključujući šafraniku s višom oleinskom kiselinom i sojeve uljane repice, indijske gorušice i pamuka, otpornih na herbicide.
Navedeni razvoj usklađen je sa širim trendom u Australiji i Novom Zelandu, gdje geneetski modificirani usjevi i proizvodi za potrošnju dobivaju regulatorno odobrenje, odražavajući praksu u Ujedinjenom Kraljevstvu i Europskoj uniji.
Izvor: New Scientist
