Goodall je umrla prirodnom smrću, priopćio je Institut Jane Goodall u objavi na društvenim mrežama.
Otkrića dr. Goodall kao etologinje donijela su revoluciju u znanost, a ona je bila neumorna zagovornica zaštite i obnove našeg prirodnog svijeta, navode iz instituta.
Primatologinja i borkinja za zaštitu okoliša pretvorila je svoju ljubav prema divljim životinjama u cjeloživotnu misiju koja ju je odvela iz primorskog engleskog sela u Afriku, a zatim i širom svijeta u potrazi za boljim razumijevanjem čimpanza, kao i uloge koju ljudi imaju u zaštiti njihovog staništa, ali i zdravlja planeta uopće.
Goodall je bila pionirka u svom području, kao znanstvenica 1960-ih, i zbog svojih ostvarenja na proučavanju ponašanja primata. Raskrčila je put nizu drugih žena koje su slijedile taj primjer, uključujući pokojnu Dian Fossey.
Čmpanze uvela u život ljudi
Također je približila divljinu javnosti, surađujući s National Geographic Societyjem kako bi čimpanze uvela u živote ljudi, filmom, televizijom, časopisima.
Prodrmala je znanstvene norme tog vremena, dajući tim bićima imena umjesto brojeva, promatrajući njihove različite osobine i uključujući njihove obiteljske odnose i osjećaje u svoj rad. Također je otkrila da se, poput ljudi, te životinje koriste alatom.
Otkrili smo da naposljetku ne postoji jasna linija koja dijeli ljude od ostatka životinjskog carstva, rekla je u TED Talku 2002. godine.
Razvoj karijere doveo ju je do promjene fokusa s primatologije na pitanja klimatskih promjena nakon što je svjedočila širokom uništavanju staništa, pozivajući svijet da poduzme hitne mjere protiv klimatskih promjena.
Zaboravljamo da smo dio prirodnog svijeta, rekla je za CNN 2020. godine. Još uvijek imamo nešto vremena.
Godine 2003. proglašena je Damom Britanskog Carstva, a 2025. primila je američku Predsjedničku medalju slobode.
London – Nairobi
Goodall je rođena u Londonu 1934., a odrasla u Bournemouthu na južnoj obali Engleske. Dugo je sanjala o životu s divljim životinjama. Rekla je da je njezina strast prema životinjama, koju je potaknula plišana gorila koju je dobila na poklon od oca, rasla uživljavajući se u knjige poput "Tarzana" i "Dr. Dolittlea".
Svoje je snove ostavila po strani nakon što je završila školu, ne mogavši si priuštiti studij. Radila je kao tajnica, a zatim u filmskoj kući, a onda je poziv njenog prijatelja da posjeti Keniju, sve promijenio. Konačno je mogla upoznati džunglu i njene stanovnike.
Nakon što je uštedjela novac za putovanje, brodom je stigla u tu državu na istoku Afrike 1957. godine. Tamo ju je susret sa slavnim antropologom i paleontologom dr. Louisom Leakeyjem i njegovom suprugom arheologinjom Mary Leakey, usmjerio na rad s primatima.
Uz njihovu pomoć Goodall je osnovala Rezervat za čimpanze Gombe Stream u blizini jezera Tanganjika u današnjoj Tanzaniji. Tamo je otkrila da čimpanze jedu meso, vode žestoke ratove i, možda najvažnije, izrađuju alate kako bi jele termite.
Sada moramo redefinirati alat, redefinirati čovjeka ili prihvatiti čimpanze kao ljude, rekli su Leakeyji o njenu otkriću.
Goodall je pauzirala svoje istraživanje kako bi stekla doktorat na Sveučilištu Cambridge, a onda godinama ostala u džungli. Njezin prvi suprug i čest suradnik bio je snimatelj divljih životinja Hugo van Lawick.
Šira slika
Zahvaljujući izvještavanju National Geographica, čimpanze u Gombe Streamu, danas nacionalnom parku u Tanzaniji, ubrzo su postale poznate, među kojima se ističe David Greybeard, čimpanza koju je tako nazvala zbog srebrnog pramena kose.
Gotovo trideset godina nakon što je prvi put stigla u Afriku, Goodall je rekla da je shvatila da ne može zaštititi čimpanze bez rješavanja nestanka golemih površina njihova staništa. Rekla je da je shvatila da će morati gledati širu sliku, napustiti džunglu i preuzeti veću globalnu ulogu kao aktivistica za zaštitu prirode.
Godine 1977. osnovala je Institut Jane Goodall, neprofitnu organizaciju usmjerenu na podršku istraživanjima u Gombeu, kao i naporima za očuvanje i razvoj prirode diljem Afrike. Rad instituta otad se proširio diljem svijeta radi rješavanja ekološkog obrazovanja, zdravlja i zagovaranja.
Počela je stjecati utjecaj, putujući u prosjeku 300 dana godišnje kako bi se sastala s lokalnim dužnosnicima u zemljama diljem svijeta i razgovarala sa zajednicama i držala predavanja u školama. Putovala je svijetom i u svojim 80-ima.
Nikada me ne prestaje iznenađivati da postoji ta osoba koja putuje svuda okolo i radi sve te stvari, rekla je za New York Times tijekom putovanja u Burundi i u Gombe 2014. godine. A to sam ja. To mi uopće nije nalik.
Kao plodna autorica, objavila je više od 30 knjiga sa svojim zapažanjima, uključujući bestseler iz 1999. godine Razlog za nadu: Duhovno putovanje, kao i desetak knjiga namijenjenih djeci.
Goodall je poručila da nikada nije sumnjala u otpornost planeta ni ljudsku sposobnost da prevlada ekološke izazove.
Da, postoji nada... U našim je rukama, u vašim je rukama i mojim rukama, i rukama naše djece. To stvarno ovisi o nama, rekla je 2002. godine, pozivajući ljude da ostave što manji ekološki otisak.
