Sonda BepiColombo, koja je zajednički projekt ESA-e i JAXA-e, otkrila je očaravajuće auroralne procese koji se događaju na Merkuru, prkoseći oskudnoj atmosferi tog planeta najbližeg naašem Suncu.
U listopadu 2021. godine mjerenja su otkrila ubrzane elektrone i ione pokretane Merkurovim slabim magnetskim poljem, što je rezultiralo slabim emisijama X-zraka. To otkriće sugerira da bi aurore mogle biti univerzalne u cijelom Sunčevom sustavu.
Pročitajte i ovo
Astrofizičarka Sae Aizawa i njezin tim sa Sveučilišta u Pisi predvodili su istraživanje vezno za amjerenja navedene sonde, pružajući izravne dokaze ubrzanja elektrona i njihovog ubcivanja na zatvorene linije magnetskog polja na Merkurovoj noćnoj strani. Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Communications.
Ta opažanja otkrivaju da su injekcije elektrona i naknadno energetski ovisno strujanje, koji se sada prisutni u cijelom Sunčevom sustavu, univerzalni mehanizam koji stvara aurore unatoč razlikama u strukturi i dinamici planetarnih magnetosfera, pojasnila je Aizawa.
Tankoj egzosferi Merkura, stvorenoj sunčevim vjetrom i udarima mikrometeoroida, ndostaju karakteristike plina. Aizawin tim koristio je sondu BepiColombo za praćenje elektrona u blizini Merkura, promatrajući dokaze ubrzanja nabijenih čestica duž linija magnetskog polja i njihovog taloženja prema površini u regijama, u skladu s fluorescencijom X-zraka. Ovaj jedinstveni fenomen događa se unatoč minimalnoj atmosferi Merkura i slabom magnetskom polju.
Aurore na drugim planetima Sunčevog sustava
Pročitajte i ovo
Aurore obično zahtijevaju magnetsko polje i atmosferu. Kod njihovog nastajanja, nabijene čestice se ubrzavaju duž linija magnetskog polja planeta do polarnih područja, oslobađajući elektromagnetsko zračenje. Sunčev vjetar primarni je izvor tih nabijenih čestica. Jupiterove aurore pokreću elektroni s njegovog mjeseca Io, dok Saturn i Uran pokazuju aurore koje pokreće solarni vjetar. Ograničena promatranja planeta Neptuna spriječila su jasan zaključak oko aurora na tom udaljenom planetu u Sunčevom sustavu.
Očekivalo se da na Marsu i Veneri neće biti polarne svjetlosti zbog nepostojanja globalnih magnetskih polja. Međutim, Mars prikazuje lokalizirane aurore uzrokovane površinskim magnetizmom, a Venera doživljava atmosferske aurore izazvane magnetskim poljima Sunca. Unatoč slabom magnetskom polju Merkura i blizini Sunca, taj je planet iznenadio znanstvenike vlastitom polarnom svjetlošću.
Izvor: Science Alert
