Dizajn njihovog motora baziran je na principu rada Stirlingovog motora, koji je izumljen još u 19. stoljeću i koji koristi vrući plin pod pritiskom kako bi pokretao klip u cilindru. NASA-in nuklearni motor koristio bi 20-ak kilograma urana kao bateriju koja generira toplinu, koja se potom prenosi na osam Stirlingovih motora, koji proizvode oko 500 vata snage.
>> Warp pogon iz Zvjezdanih staza više nije znanstvena fantastika!
NASA-ini znanstvenici zasad su isprobali rad mini nuklearnog motora s vrlo malo urana i samo s jednim Stirlingovim motorom, koji je proizveo oko 24 vata snage, prenosi Wired.
Većina misija za istraživanje dublje u svemiru zahtijevaju između 600 i 700 vata snage pa će vjerojatno proći još neko vrijeme, prije nego li NASA proizvede prototip koji bi bio sposoban pogoniti pravu svemirsku letjelicu.
Posljednji put kad je nuklearni pogon bio testiran za potrebe letova u svemiru, bilo je još davne 1965. godine.
Nuklearni motori su važni jer pomoću njih široko istraživanje Sunčevog sustava postaje realnost. Naime, nakon Marsa Sunčeva svjetlost toliko je slaba da bi solarni paneli trebali biti veličine nogometnog igrališta da bi bili sposobni pokretati svemirsku letjelicu i kako bi se telemetrija mogla slati nazad na Zemlju.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
