"Karijera u znanosti može vas odvesti u zanimljivom smjeru, samo treba biti otvorenog uma"

Većina ljudi kad pomisli na znanost i znanstvenike, u glavi ima stereotipnu sliku muškaraca u srednjim godinama, odjevenog u bijelu kutu koji nešto izvodi u laboratoriju. No, stereotipi su gadna stvar, jer vas onemogućuju da vidite i drugu stranu. 

tri vijesti o kojima se priča Rat na Bliskom istoku VIDEO Teheran pod žestokim udarom, Izrael nesmiljeno udara, SAD priznao prve gubitke. Rusija upozorila: "Još uvijek nismo vidjeli dokaze" Nova akcija U tijeku su uhićenja i pretresi! Procurilo tko je na meti policije i USKOK-a MISTERIOZNA MRLJA Objavljena fotografija crvene mrlje na Trumpovu vratu: Oglasila se Bijela kuća

Primjerice, da u Hrvatskoj postoji velik broj mladih djevojaka koje svoju karijeru grade u znanosti i to veoma uspješno. A da pri tome nisu fokusirane samo na znanost i područje kojim se bave, već, kako bi se reklo - vole sve što vole mladi. 

Možda je najbolji primjer naša sugovornica, Maja Šetinc. Ova magistra molekularne biologije, još nije napunila 30 godina, a već je diplomirala na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, radi na svom doktorskom radu i zaposlena je na suradničkom radnom mjestu asistentice na Institutu za antropologiju u Zagrebu. 

A kad nije u laboratoriju ili na poslu, Maja izrađuje kolače i slastice, kreativno koristi make-up ili pak čita, a i tamo koristi znanja i vještine koje je stekla u znanosti. Nas je ipak zanimalo što ju je privuklo u znanost i kako se, uz ove uobičajene interese odlučila na karijeru u znanosti. 

Što vas je privuklo u znanost? Ili bolje rečeno, kako to da ste odabrali karijeru u znanosti?

Znanost me počela zanimati još od malih nogu, kad mi je tata tijekom šetnji pričao o svemiru i svim njegovim čudima, i dok sam kao dijete gledala dokumentarce o prirodi i planetu Zemlji. No, zapravo sve do četvrtog razreda srednje škole nisam znala da će upravo znanost biti moj životni poziv. Kada sam počela razmišljati o tome koji bih fakultet željela upisati, vodila sam se mišlju kako ne želim cijeloga života raditi isti, jednoličan posao. Htjela sam nešto izazovno, neko područje u kojem će uvijek biti novih saznanja i novih stvari za naučiti. Kako me biologija oduvijek najviše zanimala, a i silno me privlačila ideja o učenju o mehanici života na molekularnoj razini, odlučila sam da je molekularna biologija pravi izbor za mene.

Obično se govori kako djevojke, a onda i žene, rjeđe biraju znanstvenu karijeru zbog svih prepreka s kojima se suočavaju. Možete li nam ispričati nešto o svom putu? Jeste li se susreli s kakvim preprekama u znanstvenoj zajednici i kako ste ih riješili?

S određenim preprekama počinjemo se susretati već s prijelazom iz sustava školovanja u svijet zaposlenih. Primjerice, početna radna mjesta u sustavu znanosti podrazumijevaju zaposlenje na određeno vrijeme (a to može potrajati i do deset godina), što u današnje vrijeme jako otežava osamostaljivanje i osnivanje vlastitog doma. To je, međutim, problem koji nije izoliran samo za karijeru u znanosti, već se odnosi na mlade u mnogim zanimanjima. Tim više što je upravo to vrijeme rada ''na određeno'' kad se od vas očekuje da date najviše od sebe i zaslužite svoj ostanak u sustavu. To često rezultira brojnim radnim obavezama i radom izvan radnog vremena, što mnogim mladim ženama počinje predstavljati problem – pogotovo ako imaju ili žele početi planirati obitelj. Na sreću, ja sam imala izvrsnu mentoricu, dr. sc. Tatjanu Škarić-Jurić, koja je jako pazila na dobru organizaciju vremena, pa s tim osobno nisam imala problema. Još jedan faktor koji dugoročno može obeshrabriti djevojke i žene od ustrajanja na karijeri u znanosti je nejednakost zapošljavanja na višim i rukovodećim pozicijama, što je, nažalost, još jedan od učestalih problema našeg društva, i to jedan o kojima se tek nedavno počelo voditi računa.

STEM područje obično se opisuje kao zahtjevno i teško. Je li zaista tako? I to bi, iz vašeg iskustva, trebalo promijeniti, pa da se više mladih žena odluči na karijeru u ovom području?

Iako se fakulteti iz STEM područja nekad opisuju kao zahtjevni i teški, vjerujem da to ne sprječava mlade žene da ih upišu i odluče se za karijeru u STEM-u. Primjerice, u mojoj generaciji djevojke su na fakultetu bile u većini (a mislim da se taj trend nastavio i dalje), što je svakako pokazatelj toga da interes za znanost i STEM područje itekako postoji među djevojkama. I premda djevojke nisu jednako zastupljene u svim STEM područjima, mislim da ih općenito ima sve više, čak i u ovim tehničkim poljima koja su tradicionalno više privlačila dečke. Koliko je teško ovladati znanjem iz određenog područja uvelike ovisi o vlastitoj upornosti i motivaciji, kao i o interesu za konkretnu temu, pa su ovakve procjene možda previše generalizirane da bi se njima vodili. Ako je netko spreman uložiti trud i vrijeme u stjecanje novih znanja, čak i ''težak'' fakultet može biti divno iskustvo. Primjerice, sve moje kolegice bile su izuzetno vrijedne i marljive mlade žene, motivirane da fakultet završe što uspješnije i u roku – što su na kraju i uspjele.

Maja Šetinc Foto: Tatjana Bukvić

U svom doktorskom radu fokusirali ste se na gene i dugovječnost. Možete li nam pojasniti točno o čemu se radi? I što ste do sad zaključili? Jesu li Hrvati dugovječni, odnosno što utječe na dugovječnost?

Istraživanja dugovječnih pojedinaca ključna su za bolje razumijevanje procesa starenja, kao i za stjecanje saznanja o čimbenicima koji doprinose uspješnom starenju. U mom doktorskom radu istraživali smo genetske varijante prethodno povezane s dugovječnošću u drugim populacijama na hrvatskom uzorku osoba duboke starosti (85+ godina), jer za populaciju Hrvatske biološka komponenta dugovječnosti nikad nije bila istražena. Upravo iz razloga što se određeni genetski čimbenici mogu značajno razlikovati između različitih populacija, bitno je istražiti koji od njih doprinose dugovječnosti i u našoj populaciji. Osim tih točkastih mutacija u genomu, ispitali smo i utjecaj relativne duljine telomera, zaštitnih kapa na krajevima molekula DNA, kao i parametara povezanih sa zdravljem na preživljenje u dubokoj starosti. Dosad smo otkrili da je među dugovječnim Hrvatima u odnosu na kontrolnu skupinu češća bila jedna varijanta u genu s ulogom u popravku molekule DNA, te da su upravo varijante povezane s kontrolom diobe stanica povezane sa šansama za dostizanje dugovječnosti i preživljenjem u poodmaklim godinama, kad neki drugi rizični faktori za smrtnost više ne igraju ulogu. Također, pokazali smo da pokazatelji zdravstvenog stanja mogu poslužiti kao pokazatelji preživljenja u dubokoj starosti neovisno o genetskim faktorima. I premda na temelju našeg istraživanja možemo zaključiti da u genetskoj slici naše populacije jesu zastupljene određene mutacije koje mogu doprinijeti dostizanju dugovječnosti, nečije osobne šanse za dostizanje dugovječnosti ipak su podređene genetskoj lutriji – neki su naprosto rođeni mrvicu sretniji od drugih. No, još veću važnost od dobrih gena imaju cjeloživotna ponašanja koja doprinose uspješnom starenju i dugovječnosti.

Imali ste priliku gostovati kao znanstvenica u Njemačkoj. Možete li uopće usporediti uvjete za znanstvenike u Hrvatskoj i u Njemačkoj? Što biste istaknuli kao najveću razliku?

Iako se u Hrvatskoj može raditi kvalitetna znanost, ona zahtijeva mnogo više dosjetljivosti i vremena (a i kombiniranje više vještina koje nisu nužno povezane sa znanošću) nego u inozemstvu. Najveća razlika su svakako radni uvjeti. Posao koji kod nas zahtijeva suradnju nekoliko različitih laboratorija – a najčešće i institucija – radi pristupa svoj potrebnoj opremi, tamo je moguć pod jednim krovom. Također, radi mnogo izdašnijih izvora financiranja u inozemstvu je moguće slijediti neko znanstveno pitanje koje se pojavi kao rezultat eksperimenta (tj. zaista je moguće eksperimentirati u potrazi za nečim novim), dok ograničenja našeg budžeta uglavnom ne ostavljaju prostora za tako nešto. A svakako vrijedi naglasiti i golemu razliku u količini administracije koji znanstvenici u Hrvatskoj moraju sami odraditi u usporedbi s inozemnim kolegama, koji za to u svojim institucijama imaju osposobljene druge zaposlenike.

Trenutno izrađujete svoju doktorsku disertaciju, a za svoj ste rad nagrađeni i nagradom "Za žene u znanosti". Koliko su takve nagrade, priznanja i stipendije važne za vaš rad?

Ovo priznanje mi je zaista veliki poticaj za nastavak moje znanstvene karijere. Kad netko prepozna vaš trud i sve što ste uložili u razvoj svojih profesionalnih vještina, i ovakvom nagradom vam iskaže svoje povjerenje u to da ćete nastaviti tim putem i u budućnosti, to je jako dobra motivacija za nastavak rada. Također, vjerujem da će mi uvelike pomoći u daljnjoj karijeri – kao jedna prekrasna referenca koja bi mi mogla otvoriti vrata za neke buduće pothvate.

Što vam je sljedeće u planu nakon (vjerujemo) uspješne obrane doktorskog rada?

Većina moje energije trenutno je zaista fokusirana samo na što uspješniju obranu disertacije, pa nije još bilo prilike za planiranje velikih koraka u budućnosti. Ali kad to bude gotovo, na red dolaze prijave na natječaje za poziciju višeg asistenta. A zatim ću na temelju toga planirati neko buduće usavršavanje i daljnji tijek karijere.

Koliko vaša karijera u znanosti utječe na vaš privatni život? Možete li povući crtu i ostaviti znanost "na poslu"?

Zna biti dana kad je potrebno još malo ''zapeti'' kod kuće, završiti nešto ili odraditi nešto do nekog roka, i u tim situacijama nije moguće ostaviti posao isključivo na poslu. No, moram priznati da pokušavam raditi to što rjeđe, kako mi to ne bi postala navika. Naravno, onaj drugi dio posla znanstvenika, odnosno rad u laboratoriju, nije moguće ponijeti kući, pa barem to malo olakšava situaciju!

Uz brojne znanstvene uspjehe koje ste do sad ostvarili, u slobodno vrijeme bavite se aktivnostima koje su mnogim mladim ženama i djevojkama veoma drage - make-upom i izradom slastica. Koristite li svoje znanstveno znanje i u tim aspektima svog života?

Premda hobije koristim za promjenu tempa i za odmor od posla te vježbanje nekih kreativnih sposobnosti koje u obavljanju svakodnevnih zadataka možda ne dolaze toliko do izražaja, poneka znanstvena vještina može se translatirati i zgodno iskoristiti u te svrhe. Primjerice, poznavanje kemije često mi bude korisno ako kombiniram više make-up proizvoda u pokušaju da osmislim neku svoju individualiziranu mješavinu, a poznavanje mikrobiologije dobro dođe u pripremi savršenog dizanog tijesta.

Što biste poručili mladim djevojkama ili općenito mladim osobama koje razmišljaju o upisu na fakultet i izgradnji karijere u znanosti? Imate li kakav konkretan savjet za njih?

Moj jedini savjet je da ustraju u svojim snovima te slijede svoju strast. Ako osjećaju da bi ih upravo bavljenje znanošću dugoročno najviše usrećilo i voljni su ulagati u svoje obrazovanje, vjerujem da će naći mjesto gdje će to moći i ostvariti. A kako se karijerne prilike u znanosti često mogu pojaviti na neočekivanim mjestima, dobro je zadržati otvoreni um za sve mogućnosti i stvoriti svoj vlastiti put.