Čini se kako bi korištenje holograma u stvarnom životu mogla postati uobičajena stvar i brže no što smo to mogli zamisliti.
Pročitajte i ovo
NASA je testirala tehnologiju holograma, koju oni nazivaju "holoportacija", a koja omogućuje slanje holograma osobe bilo gdje na svijetu (ili u njihovom slučaju u svemir) dok je osoba sigurno na Zemlji. NASA je ovaj futuristički mehanizam iskoristila kako bi "poslala" dr. Josefa Schmida na Međunarodnu svemirsku postaju. Virtualno, naravno.
Schmidu su se na ovom transdimenzionalnom putovanju pridružili i Fernando De La Pena Llaca, šef AEXA Aerospace, te još nekoliko članova njegovog tima.
Pročitajte i ovo
Ovo je potpuno nov način istraživanja, jer naš lik može putovati bilo gdje, čak i ako naše fizičko tijelo nije tamo, istaknuo je Schmid.
A kako bi to ostvarili, potrebno je nešto tehnologije. Točnije, u NASA-i su za potrebe ovog "putovanja" razvili 3D modele holoportera, koji su potom digitalno komprimirani, poslani i rekonstruirani u svemiru. A sve se to događalo u stvarnom vremenu.
U međuvremenu su koristeći Microsoftov HoloLense, astronauti i njihovi "gosti", mogli vidjeti, čuti i razgovarati jedni s drugima kao da se nalaze na istom mjestu, a ne tisućama kilometara daleko. Astronaut Thomas Pesquet je razgovarao sa Schmidom i De La Penom, a trojac se i virtualno rukovao.
Koristit ćemo ovu tehnologiju za naše privatne medicinske susrete, privatne psihijatrijske susrete, obiteljske susrete i kako bismo doveli posebno važne goste na svemirsku postaju u posjet astronautima, istaknuli su iz NASA-e.
Sad kad su dokazali da funkcionira, u NASA-i imaju ambiciozne planove. Tako im je u planu proširiti ovu tehnologiju dodajući joj opciju proširene stvarnosti, koja bi omogućila holoporterima da se zaista samostalno kreću po svemirskoj postaji i promatraju stvari kao da su tamo.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Iako ideja o posjetu svemirskoj stanici, bez milijuna dolara za plaćanje put, zvuči privlačno, u NASA-i ju prvenstveno planiraju iskoristiti za telemedicinske "posjete" te dovođenje stručnjaka koji bi tako i udobnosti Zemlje mogli sudjelovati u svemirskim eksperimentima.
No, primjena bi se mogla pronaći i na Zemlji, jer bi omogućila stručnjacima iz različitih dijelova svijeta da surađuju na istom projektu u stvarnom vremenu, ali i dovesti liječnike da pomažu u ratnim zonama u kojima bi njihovi životi inače bili u opasnosti.
