NOĆNA MORA ISLAMSKE DRŽAVE 'Sad je red da osjete strah od onog čega se najviše boje'

Azady ima 16 godina. Kao i svaka tinejdžerica, sramežljiva je i znatiželjna. Nasmijana. Mogu je lako zamisliti kako iza škole s prijateljicama lista neki modni časopis, mašta o simpatiji, i planira upisati fakultet. Azady bi mogla biti doktorica. Mogla bi biti sve što poželi.

A onda se vratimo u jedinu stvarnost koja nas okružuje. Ispred spaljene škole. I hrpe smeća. Klupe, knjige i jedan slomljeni trokut. Razredi su pretvoreni u skladišta oružja. Oni koji još imaju prozore sad su spavaonice za vojnike. Madraci razbacani po hodincima i opušci cigareta. Rupe od granata u zidovima pružaju pogled na modro nebo.

Azady stoji u uniformi. Maskirnoj. Nosi pušku, kalašnjikov, a na remenu bombe. Kad nam se susretne pogled vidim samo vojnika. Dvije godine na prvoj liniji fronte, uzimaju i troše. Zauzvrat ova djevojka neće dobiti ništa. Osim straha.

Kaže mi: 'Ja se tu borim za moj narod. Spremna sam dati svoj život za slobodu. Nije mi teško u ratu. Moji suborci me zato poštuju. Izgradit ćemo bolju budućnost za našu djecu'.

Zoran Marinović hrvatski je dokumentarni fotograf i snimatelj. Posljednjih petnaest godina snima iz brojnih zemalja, …. Afganistana, Liberije, Sierra Leonea, Columbie, DR Conga… Fokus njegova rada i specijalnost, dokumentiranje je konflikata, sukoba, te složenih društvenih, socijalnih i humanitarnih pitanja u regiji i svijetu. Mislim, zar smo dogurali do mjesta gdje djeca žele izgraditi bolju budućnost za djecu? Propaganda me zanima. Naučene fraze samo su siguran bijeg od stvarnosti. A ovdje se ima od čega bježati, ako imaš i znaš gdje. Mogli smo pričati o nekom filmu. Glazbi. Mogli smo, da nije sve krenulo po zlu.

Samo trenutak kasnije, negdje usred rečenice o boljoj budućnosti, ispaljeni meci počeli su mrviti fasadu iznad naših glava. Azady je uzela pušku. Samo buka i čahure koje su letjele na sve strane. A mogli smo pričati o glazbi, knjigama, putovanjima. Mogli smo. Kroz prašinu, u bunkeru iza vreća pijeska, Azady me pogledala. Vidio sam samo vojnika.

Na sindžarskim planinama, više od 400 žena u sastavu različitih kurdskih i jezidskih frakcija bori se protiv ISILa. Grad Sindžar je potpuno uništen, više od 6.000 ljudi je ubijeno. Međunarodna zajednica je taj događaj klasificirala kao genocid. Pomoć nikada nije došla. Procjenjuje se da je oko desetak tisuća jazidi žena, odvedeno je kao seksualno roblje. Nerijetko su to i djevojčice od osam - devet godina.

Jazidi vjeruju u 7 anđela i Malak Tausa, vrhovnog anđela namještenog od Boga. Taus predstavlja sunce na nebu. Islamski radikalni klerici propovjedaju da jazidi s obzirom da nemaju svoju svetu knjigu, poput Kurana ili Biblije, mogu birati između smrti i islama. Da bi spasile život većina žena prelazi na islam.

Mahar je odlučila sudbinu uzeti u svoju ruke. Ona je snajperist, tako će je predstaviti njezini suborci. Može ubiti čovjeka na 400 metara? Kažu kako se to jednom i dogodilo! Prepričavaju kako je nakon 2 dana čekanja pogodila nekog zapovjednika kalifata. I još dvojicu koja su mu htjela pomoći.

I onda kroz vrata uđe Mahar. Ne mogu procjeniti da li je srednjih godina. Sitna i simpatična. Sliči na tetu u nekom vrtiću. I mogla je biti teta ali nije. Ona je snajperist.

Dok si nalijevaju čaj, pričaju kako bi na položajima tijekom noći pjevale, tako da vojnici ISIL-a, znaju da su nasuprot njih žene. To bi plašilo džihadiste jer vjeruju da ako ih ubije žena ne idu u raj. Pitam Mahar je li to istina? Osmjehne se. Kaže 'Moje je da ih ubijem. Zbog svega onoga što su nam učinili. A onda nek na nebu odluče hoće li u raj ili u pakao. A mislim da ti ljudi, ako su uopće ljudi, nikako ne mogu završiti u raju'.

Jedan od boraca je i Runan. „Upravo zbog vjerovanja da ako ih ubije žena neće završiti u raju, borci ISIL-a se posebno boje. No, ako nas zarobe, nemaju milosti. Svaka od naših sestara je bila mučena i onda posebno brutalno pogubljena. Jer ubiti ženu za njih nije grijeh. Bolje je ubiti se nego pasti u ruke isilovcima. To mi biramo'.

'Uzele smo oružje u ruke, jer smo shvatile da nas nitko neće spasiti. Mogle smo samo sjediti u kući i čekati. Nekada je to bila udaja, a sada je smrt' nastavlja Mahar.

Pitam je boji li se? Osmjehe se tiho, pogleda me u oči, i osmijeh nestane. 'Ako ništa ne osjećate, ne može vas ni biti strah. Kada nam ubiju prijatelja suborca, želimo ga osvetiti, osvetiti njegovo ime. To nam svima daje snagu. Mislim da ne postoji osoba koja ne pati i može ostati ravnodušna kada joj ubiju prijatelja i suborca'.

Nadia priprema večeru. Ona je jedan od zapovjednika u ženskoj kući koje su odvojene od muških vojnika. Srdačno se nasmije i kao prava domaćica pozove nas na večeru. Mogla nas je dočekati u svom domu i sa svojom obitelji poslužiti toplu pogaču i jogurt, pečeno meso i rižu, kolač. Mogla je. Ali večeras među ruševinama, tek nekoliko pečenih krumpira i hladna konzerva.

Priča kako je nakon bombardiranja grada izbor bio ili odlazak u izbjeglički kamp i progonstvo ili borba. Odlučila se za pušku. Kaže da je izbor bio dobar. Njezin stari život ostao je zakopan među ovim ruševinama. A onda saznajem, i njezin muž i dvije kćeri. Radila je u robnoj kući na odjelu tekstila. Imala je obitelj. Sada ima samo pušku i želju za osvetom.

'Znam da više nema povratka. Očaj bi me mogao dovesti do ludila. A ovaj rat i moji suborci daju mi smisao. Bradonje su mi uzeli sve. Sada je na meni da im dam ono što zaslužuju. Da budem njihova noćna mora, i da osjete strah od onog čega se najviše boje'.

DODATNE INFORMACIJE:

Stotine žena ujedinile su snage u borbi protiv Islamske države. U 2. kurdskom bataljunu - borbenoj jedinici koju čine isključivo žene i koju predvodi pukovnica Nahida Rashid, okupljeno ih je oko 600, a uz bok muškim suborcima bore se i u drugim jedinicama.

Ženski odredi narodne zaštite (YPJ) je i feministički pokret, koji se eksplicitno zalaže za oslobađanje žena iz vrlo partijahalnog društva. Upravo ta postrojba bila je dio epske obrane Kobanea ili kao dio Narodne zaštite (YPG) u stvaranju sigurnosnog koridora tokom spašavanja jezida na planini Sinjar.

YPG i YPJ borci su usko povezani s Kurdskom radničkom strankom (PKK). Ta gerilska organizacija predstavlja jednu od najubojitijih snaga protiv ISIL-a, ali zbog neprijateljstva s Turskom, dobija predznak terorističke organizacije.

Autora Zorana Marinovića možete pratiti na njegovoj službenoj Facebook stranici.