U utorak se navršava 60 godina od smrti jednog od najokrutnijih diktatora u povijesti čovječanstva, Josifa Visarionoviča Džugašvilija zvanog Staljin. Rođen 1879. godine u siromašnoj obitelji u Gruziji, taj nesuđeni pravoslavni svećenik pretvorio se u boljševičkog aktivista, koji se nakon Oktobarske revolucije brzo počeo penjati partijskim stepenicama, da bi koju godinu nakon smrti Vladimira Lenjina preuzeo apsolutnu vlast u nekadašnjem SSSR-u.
U povijesti će ostati upisan kao jedan od ključnih ljudi u borbi protiv nacista. Premda je, sklopivši s Hitlerom pakt o nenapadanju, i sam jednim dijelom zakuhao ratna zbivanja u Europi, u konačnici je upravo Crvena armija prva umarširala u Berlin, čime je de facto rat na europskom kontinentu krenuo prema svome kraju.
>> 'Staljingrad' proslavio 70. godišnjicu pobjede
S druge strane, povijest će ga pamtiti i kao nemilosrdnog ubojicu vlastitih neistomišljenika. Poznate su njegove zloglasne čistke 'neprijatelja naroda', uslijed kojih je život izgubilo više milijuna ljudi. Radikalni prijelaz s poljoprivrede na tešku industriju kao glavnu gospodarsku granu SSSR-a, doveo je do poremećaja u opskrbi hranom zbog čega je nekoliko milijuna ljudi, najviše u Ukrajini, 1932. i 1933. godine umrlo od gladi.
Proglasili ga za najveću povijesnu ličnost
Unatoč nevjerojatnoj količini zla koje su Staljin i njegov režim nanijeli ponajprije stanovnicima bivšeg SSSR-a, obožavatelja njegova lika i djela danas ne manjka. Prema upravo objavljenim rezultatima istraživanja provedenog krajem prošle godine za Carnegiejevu zakladu, 28 posto ispitanika u Rusiji sovjetskog vožda vidi kao pozitivca, dok ga negativcem smatra njih 23 posto, a 33 posto njih o njemu nema nikakvo mišljenje (ostali ili nisu htjeli odgovoriti ili tvrde da nikad nisu čuli za njega).
Još od 1989. godine u Rusiji se provode istraživanja o sto najvećih povijesnih ličnosti. U prvome je Staljin s tek 12 posto podrške završio na 11. mjestu, dok je prošle godine s čak 49 posto izbio na prvo mjesto, ispred Petra Velikog i Lenjina, koji s 37 posto dijele drugu i treću poziciju, te Aleksandra Puškina na četvrtom mjestu (29 posto).
Tiha rehabilitacija
Bolji poznavatelji prilika u Rusiji reći će da je proteklih 13 godina, od dolaska na vlast Vladimira Putina, u toj zemlji na djelu tiha Staljinova rehabilitacija. Premda sam Putin vrlo rijetko javno govori o Staljinu, činjenica je da su u javni život Rusije za njegove vladavine vraćeni mnogi simboli iz sovjetskog doba.
U školskim je udžbenicima Staljin predstavljen uglavnom kao pozitivac, svako malo u nekom mu gradu bude podignut spomenik, nedavno je jedna stanica moskovskog metroa ukrašena stihovima stare sovjetske himne koja, između ostalog, veliča njegov lik. Najsvježiji primjer povratka Staljina u rusku svakodnevicu je odluka lokalne vlasti u Volgogradu da privremeno preimenuje grad u Staljingrad, kako se i zvao do 1961. Povod je bilo obilježavanje obljetnice Bitke za Staljingrad.
Mudri vođa i okrutni tiranin
Ruski sociolog Lav Gudkov u komentaru Carnegiejevog istraživanja napominje kako današnjoj Putinovoj Rusiji trebaju simboli autoriteta i nacionalne snage, ma koliko god da ti simboli bili kontroverzni. 'Potrebni su kako bi legitimirali novi autoritarni politički poredak. Staljin je despot odgovoran za masovno krvoproliće, ali ljudi ga povezuju i s ratnim pobjedama i nacionalnim jedinstvom, što je dovoljno da bude simbol koji opravdava aktualnu političku ideologiju', dodaje Gudkov.
Njegovoj tezi u prilog ide podatak iz istraživanja da 50 posto ispitanika Staljina smatra mudrim vođom koji je SSSR-u donio moć i prosperitet, a istovremeno ga 68 posto smatra i okrutnim i nehumanim tiraninom.
Zvijezda u rodnoj Gruziji
Inače, isto je istraživanje provedeno i u trima bivšim sovjetskim republikama - Armeniji, Azerbajdžanu i Staljinovoj rodnoj Gruziji. Rezultati pokazuju da dugogodišnji neprikosnoveni vladar SSSR-a najveći broj štovatelja ima u svojoj Gruziji, gdje ga kroz ružičaste naočale promatra čak 45 ispitanika, dok ih tek 20 posto njegovo ime poistovjećuje s nečim negativnim.
S druge strane, u Azerbajdžanu ga većina doživljava negativno, no čak 22 posto ispitanih, uglavnom mladih, odgovorilo je da ne znaju tko je Staljin uopće bio. Direktorica Gruzijskog državnog muzeja književnosti Laša Bakradze smatra da velika Staljinova popularnost u njegovom rodnom kraju ne znači da Gruzijci gaje antidemokratske osjećaje ili da vape za autoritarnim vođom.
'Dok u Rusiji simbolizira red i autoritet, u Gruziji ga više gledaju kao buntovnika. Došao je iz kolonizirane države, borio se protiv tadašnjeg poretka i mimo svih pravila uspio se popeti na vrh sustava kojim su upravljali Rusi', kaže Bakradze i dodaje kako ga Gruzijci poštuju kao narodnog junaka.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
ZAR I TI, SINE BRUTE?
Imaš pravo, ostvari ga
Putinova prijetnja
