Laboratorijski rezultati upućuju na to da bi postbiotički dodatak (koji sadrži nežive bakterije ili njihove korisne sastavnice i produkte metabolizma koji mogu povoljno djelovati na zdravlje) prehrani mogao vezati mikroplastiku prije nego što se apsorbira u organizam te tako smanjiti njezin ulazak u naše stanice.
Mikroplastika, definirana kao plastične čestice manje od 5 milimetara, pronađena je dosad u različitim dijelovima ljudskog tijela. Ranija istraživanja pokazala su veći rizik od kardiovaskularnih bolesti kod osoba čiji su arterijski plakovi sadržavali mikroplastiku te više koncentracije mikroplastike u mozgu osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti. Međutim, ni jedno od tih istraživanja ne potvrđuje uzročno-posljedičnu povezanost između prisutnosti mikroplastike i razvoja tih bolesti.
"Zapravo ne znamo kakav učinak mikroplastika ima na organizam, ali znamo da joj nije mjesto u ljudskom tijelu. Ako imamo razumno siguran i relativno jeftin način za smanjenje mogućih rizika, možda ne bismo trebali čekati 20 godina na bolji odgovor prije nego što nešto poduzmemo", rekla je za New Scientist Eva Berkes, suosnivačica i glavna znanstvena direktorica tvrtke Quorum Innovations iz SAD-a te autorica istraživanja koje se nalazi na preprint serveru bioRxiv, i koje čeka znanstvene recenzije.
Kako djeluje navedeni postbiotički dodatak?
Berkes i njezini suradnici razvili su postbiotički dodatak Qi601 uzgojem bakterije Limosilactobacillus fermentum, njezinim uništavanjem toplinom te prikupljanjem staničnih stijenki. Laboratorijska ispitivanja pokazala su da se mikroplastika veže za hrapavu površinu tih stijenki. U pokusima sa simuliranim probavnim tekućinama utvrđeno je da se do 92 posto nanoplastike, čije su čestice manje od 0,001 milimetra, spontano vezalo za taj postbiotik.
Stanice nalik ljudskim crijevnim stanicama, izložene nanoplastici, sadržavale su manje plastičnih čestica kada je bio prisutan Qi601. Dodavanje pripravka nakon što su stanice već sadržavale nanoplastiku smanjilo je broj plastičnih čestica unutar stanica za 43 posto, vjerojatno zahvaljujući procesu recikliranja vezikula.
Dokazi ali i ograničenja istraživanja
Sudionici istraživanja žvakali su komercijalnu žvakaću gumu prije prikupljanja uzoraka sline. Kada je nakon pet sekundi žvakanja u usta dodano 10 miligrama praškastog Qi601, broj slobodno plutajućih plastičnih čestica u slini jednog sudionika smanjio se s 2152 na 185 čestica.
"Naši rezultati predstavljaju prvi dokaz da se mikroplastika može vezati uz sredstvo namijenjeno njezinu uklanjanju u ljudskom organizmu", rekla je Berkes.
Martin Wagner, profesor na Norveškom sveučilištu za znanost i tehnologiju u Trondheimu, upozorio je da tj dodatak prehrani ne može ukloniti čestice udahnute iz zraka niti riješiti problem stalne izloženosti mikroplastici, istaknuvši za navedeni portal da je smanjenje onečišćenja plastikom na samom izvoru i dalje znatno učinkovitiji način zaštite općeg zdravlja.
