Ne hrču, ali mogu pucketati tijekom noći. Po prvi put znanstvenici su uspjeli dokazati da drveće prolazi kroz fizičke promjene tijekom noći te da se te promjene mogu povezati sa snom, ili barem danonoćnim ciklusima, koji su ranije uočeni u eksperimentima na manjim biljkama.
Pročitajte i ovo
Znanstvenici su uspjeli otkriti da brezine grane padaju i do deset centimetara na vrhovima tijekom noći. "To je vrlo jasan efekt i odnosi se na čitavo drvo. Dosad to nitko nije uočio na razini čitavog drveta, a osobno me iznenadila razina tih promjena", ističe Andras Zlinszky iz Centra za ekološka istraživanja Tihany u Mađarskoj.
Zlinszky je zajedno s kolegama skenirao drveće u Austriji i Finskoj laserskim zrakama između sumraka i zore, a tim su mjerenjima, koja su vrlo precizna, uspjeli izmjeriti kretanje pojedinog drveta u tri dimenzije i na rezoluciji preciznoj u centimetrima, prenosi New Scientist.
"To je prvi eksperiment te vrste", ističe Eetu Puttonen s finskog Instituta za geoprostorna istraživanja u Masali.
Zlinzsky, Puttonen i kolege su napravili 11 skeniranja breze u Finskoj, odnosno jedno po satu, te čak 77 skeniranja breze u Austriji, odnosno jedno svakih deset minuta. Puttonen ističe da su se odlučili za lasersko skeniranje, a ne promatranje golim okom, jer bi umjetno svjetlo moglo utjecati na konačan rezultat.
Turgor - U botanici, unutarnji tlak žive stanice kojim protoplast tlači staničnu stijenku. Usko je povezan s osmozom. Zbog visoke koncentracije staničnoga soka velik je osmotski potencijal (tlak sisanja) pa stanica usisava vodu, čime se povećava turgor važan za čvrstoću stanica, odn. biljnoga tijela. Ako je turgor maksimalan, tj. izjednačen s protutlakom stanične stijenke, stanica je turgescentna. Ako zbog nedostatka vode u okolnome mediju stanica gubi vodu, turgor se smanjuje te biljka uvene. Ako zbog gubitka vode biljka nije uginula, turgor se može dostupnom vodom osmotskim putem ponovno vratiti, odn. stanica može 'oživjeti'... Skeniranja su provedena u idealnim vremenskim uvjetima i bez utjecaja vjetra te u vrijeme solarnog ekvinocija u obje zemlje, kako bi se osiguralo da noći otprilike isto traju u oba eksperimenta. "Sigurni smo da promjene nije potaknuo nikakav drugi efekt", smatra Norbert Pfeifer s Tehničkog sveučilišta u Beču, koji je isto tako sudjelovao u studiji.
Efekt klonutosti grana vjerojatno uzrokuje gubitak unutarnjeg vodenog pritiska u stanicama drveta, a fenomen koji se još naziva i "turgor pritisak". Na turgor pritisak utječe fotosinteza, a fotosinteze nema tijekom noći zbog nedostatka svjetla, pa to može objasniti zašto grane klonu, kaže Zlinzsky.
Isto tako, opažanje se može zapravo interpretirati i kao "odmaranje" grana kod promatranih breza. Tijekom dana grane su zadignute pod većim kutem kako bi lišće uhvatilo što više sunčeve svjetlosti, ali takva napetost po noći nema smisla, jer nema sunca.
Ipak, je li klonutost grana kod promatranih breza aktivan ili pasivan proces, zasad se još ne može utvrditi. "To još moramo zaključiti", rekao je na kraju Zlinszky.
Idući korak bit će utvrđivanje "spavaju" li i druge vrste drveća, a idealni kandidati bi bili kesten i topola, čiji genomi su dekodirani pa bi to moglo pomoći u otkrivanu koji geni su odgovorni za takvo ponašanje.
