Poziv američkog predsjednika Ronalda Reagana, svom ruskom kolegi 1987. godine da sruši zid, naznačio je početak kraja 40-godišnjeg 'hladnog rata' između istočnog i zapadnog bloka. Ipak, stanovnici podijeljenog grada pad ozloglašene granice dočekali su tek dvije godine kasnije. 1989. godina zabilježena je u povijesti i srcima Berlinčana kao godina konačnog pada socijalizma i rađanja slobode. Posljednjih 40 godina podijeljeni grad jedini je dom Ivanke Welhert. Vozačica taksija, rođena Splićanaka, udata za Nijemca najbolje godine svog života, kako kaže živjela je sa Zidom. Ona i pokojni suprug živjeli su u zapadnom Berlinu, velik dio njegove obitelji u istočnom. Jedino je ona mogla nesmetano prelaziti granicu. 'Za mene nije bio problem zbog toga što sam imala jugoslavenski pasoš, ja sam mogla ići svaki dan, samo ako bi išla svaki dan preko granice tamo, onda bi bila sumnjiva da imam neke druge planove, ali u biti sam rodbinu moga muža mogla otići posjetiti mjesečno jedan put, ili dva puta, zavisi kad je rođendan ili fešta', rekla je Ivanka. Zapadni Berlinčani zahtjev za prelaženjem granice čekali su po nekoliko tjedana, ako bi bio odobren, morali su uplatiti 120 tadašnjih maraka kako bi dobili propusnicu. Berlinčani s istočne strane granicu su prelazili još teže, prije podnošenja zahtjeva morali su dokazati blisku rodbinsku vezu s osobom s druge strane. 'Normalno bili su veliki redovi, strogi pogledi, morao je čovjek i cipele svući i skoro sve svući ako su oni nešto sumnjali, a ponekad se samo mahalo rukom, ali pogledi su bili jako strogi, bili ženski bili muški, svi su bili jako strogi, kad je čovjek prolazio tamo imali ste osjećaj kao da idete u zabranjenu zemlju', pričala je Ivanka.
Pročitajte i ovo
>> Kohl, Gorbačov i Bush obilježili 20. godišnjicu pada Berlinskog zida
Dramatične scene rastajanja
Veze sa obitelji u istočnom Berlinu, u tadašnje vrijeme bilo je skoro nemoguće održati. Mnoge njemačke obitelji izgubile su doticaj s bližnjima. Dijelilo ih je 155 kilometara betona i bodljikave žice po sredini grada. Pokušavši prijeći zid život je izgubilo oko 270 ljudi, a više od 75.000 stavljeno je u zatvor zbog pokušaja ilegalnog prelaska iz istočnog Berlina. 'Kad su se ljudi rastajali to su bile strašno dramatične scene, na Friedrich strasse još dan danas stoji Palaise de Trene, to je Palaise suza. To je hala kroz koje se vraćalo iz istočnog Berlina na Zapad i tu je bilo strašno puno suza i plača i krikova', kaže Ivanka. Najveći simbol hladnog rata, bol, krv i suze ostavljene na njemu neće zaboraviti nit jedan Berlinčanin. Najznačajniji dan u europskoj političkoj povijesti, dan kada granica konačno pala, neće nikada zaboraviti niti Ivanka. Bio je petak, maglovit i kišovit, radni dan kao svaki drugi, kaže, dok ga nije zauvijek promijenio telefonski poziv njezine prijateljice. 'Ona govori pala je granica, ja govorim, ma daj, pusti. Ona kaže slušaj, pala je granica i ja sam ti doma s mužem i čekamo te i idemo tamo na prijelaz. Ja govorim ženska glavo ja sam cijeli dan radila, ne mogu stajati na nogama. Nitko te ništa nije pitao što ti je i kako ti je. Kad dođeš doma, čekat će te večera, popit ćeš dvije kave da se probudiš i idemo. I kako je rekla tako je i bilo', ispričala je Ivanka.
'Uvijek sam gledala taj most, ali se nisam smjela popeti na njega'
Dramatični život u Berlinu za vrijeme Zida nikada se ne smije zaboraviti, smatra Ivanka Welhert. Ivanka i njezini prijatelji činili su kapi u rijeci ljudi koja se uputila prema zidu kod Branderburških vrata. Neki su čak nosili čekiće ne bi li sami srušili dio omraženog zida. Ivanka pomno čuva fotografije koje je snimila 9. studenog 1989., koji neće nikada zaboraviti. 'Zvonimo na vratima naših ljudi, što je inače bilo nemoguće. I kad smo došli, rasplakali se, zagrlili nas i otvorili flašu vodice i to smo proslavili tu večer. Taj otvor, to je za nas bilo stvarno, taj otvor granice, to se nikad više ponoviti ne može, ja kad to pričam sad me ježurci prolaze', rekla je Ivanka. S druge strane, u istočnom Berlinu vjerojatno slični ježurci prošli su i Mariju Schueler, koja je tada prvi puta u životu prešla na zapadnu stranu. U blizini jednog od graničnih prijelaza na Bornholmer strasse živjela je cijeli život. 'Živjela sam ovdje toliko dugo, više od 20 godina, i uvijek sam gledala taj most, ali nikad se nisam smjela popeti na njega. Željela sam da konačno mogu stajati gore. I stajala sam, pila šampanjac i plakala', ispričala je Marija.
'Taj svijet više ne postoji'
Godinu dana kasnije 1990. Njemačka se ujedinila i postala demokratska država. Iako sada slobodni, ljudi iz istočnog bloka ostali su bez domovine. Kao i većina njezinih sugrađana, Marija je pad zida dočekala podvojenih osjećaja. 'Bila je to tuga i sreća u isto vrijeme. Nisam mogla vjerovati da iznenada mogu stajati tamo bez ikakve granične kontrole. Ljudi iz Osloer strasse sa zapada, prišli su mi i pružili čašu šampanjca. Zajedno smo popili. Postalo mi je jasno da svijet, koji ne želim prosuđivati, ali svijet u kojem sam živjela više ne postoji', zaključila je Marija. Revolucionarne promjene 1989. zauvijek su promijenile lice Istočne Europe. Demonstracijama u Mađarskoj započeo je pad 'željezne zavjese'. Uslijedila su revolucije u Češkoj, Poljskoj, a nakon Berlina i Rumunjskoj. Nestankom Berlinskog zida ogromne razlike među stanovnicima istog grada postale su još vidljivije. Odnos današnjih berlinskih studenata prema povijesnom naslijeđu obilježen je odnosom strana njihovog svijeta.
Razlike Berlinčana s Istoka i Zapada
'Mislim da mnogi ljudi koji su rođeni poslije pada Zida, njima to nije važno, ne razmišljaju o tome. U mojoj generaciji zato, ja sam imala devet godina kad je zid pao, još uvijek se vide razlike među ljudima koji dolaze iz istočnog i zapadnog dijela. Nije to nešto o čemu stalno razmišljate, ali još uvijek je prisutno, nije to samo povijest', smatra Katrina Steinberg, postdiplomkinja. 'U Njemačkom povijesnom muzeju postoji studija u kojoj su pitali ljude što im je važno. Ljudi iz Zapadne Njemačke glasali su većinom za članak 13, on se odnosi na vlasništvo, a ljudi iz Istočne Njemačke, kao ja, su glasali za članak 14, koji govori o pravu na slobodan život. Zapadnjaci su više zainteresirani posjedovati', rekao je student Tom Plainer. Tom ima djevojku iz zapadnog dijela. Razlike među ljudima su razumljive i pozitivno utječu na kreativnu snagu mladih Berlinčana, kaže. Odrasli su uz drugačije, naučeni prihvaćati i stvarati nove načine. S njim se slaže i Katrina, pokušavajući nabrojiti razlike o kojima se toliko govori.
'Nijemci s istoka us nostalgični'
'Moji prijatelji iz Istočnog dijela su pouzdaniji, kad nešto obećaju to će i učiniti, a prijatelji iz zapadnog dijela su samouvjereniji, ali teško je tako na prvu ocijeniti ljude', kaže Katrina. Mnogi su skloni tvrditi kako se u istočnih Nijemaca razvio tzv. ostalgie, ili u slobodnom prijevodu istočna nostalgija. Upravo zbog činjenice da su živjeli u represivnom sustavu, konzervirali su sustav vrijednosti zaboravljen na liberalnom zapadu. Profesor na Humboldt Univerzitetu, tumači da ljudi ne žale za sustavom, već za životom kakav je bio. 'Mislim da je većina Nijemaca s istoka postala nostalgična, a naglasak je na uspomeni na DDR kao reakciji na omalovažavanje života Nijemaca u istočnoj Njemačkoj, odnosno života općenito u DDR-u nakon 1990. godine', rekao je Gerd Dietrich, profesor na Humboldt Universitat. Od 1990. mnogo toga u Berlinu se promijenilo. Najveći dio zida uništen je odmah po otvaranju granice. Berlinčani su željeli što prije uništiti duh zlog vremena koji im je desetljećima lebdio nad glavama. Najveći dio sačuvan je nedaleko Bornholmer strasse kod mosta na rijeci Spree. 1.300 metara istočne galerije, vjerojatno je najpoznatija ulična izložba u Europi. Zid je oslikalo 118 umjetnika iz cijelog svijeta. '20 godina kiše, sunca, leda, to je sve razbijeno, i sada svi umjetnici koji su još živi došli su besplatno da obnove svoje fantastične slike. Govori se već godinama da se berlinskom zidu stavi oklop ili ograda da ne bude toliko izložen nevremenu, hoće li se to napraviti ili neće pojma nemam', rekla je Ivanka.
'Grad je još uvijek podijeljen'
Osim istočne galerije ostaci zida vidljivi su na još nekoliko mjesta u gradu. Jedina sačuvana kontrolna točka kojom se prelazilo s jedne na drugu stanu Berlina je čuveni Checkpoint Charlie. Nijedan pravi turist neće propustiti priliku za fotografiranjem sa živopisnim saveznim vojnicima. Berlinski zid postao je odlična poslovna ideja. Veza sa prošlošću ubrzano se gubi, njegovo postojanje pretvoreno je u komercijalni projekt. Ipak, David Rich koji živi u Berlinu tvrdi da će neki odnosi još dugo ostati isprepleteni. 'Još uvijek se osjeća da je grad podijeljen na nekoliko razina, samo u urbanom smislu je ekstremno podijeljen. Dio u kojem ja živim je sada centar, prije je bio periferija. Odmah do zida u Bernauerovoj. Na drugoj strani je zapadni dio, i danas se još uvijek vide razlike, također u cijenama stanova i tako dalje. Ja mislim da je zid još uvijek postoji', smatra David. S postojanjem zida slaže se i Ivanka. U glavama starijih, kaže Ivanka, on neće nikada ni nestati. To su uspomene koje nikad neće zaboraviti.
Rođenje novog vremena
'Kad se čovjek vrati natrag vrati, misli da je to bio glupi san. Danas djeca više ne znaju da je u istočnom Berlinu bila granica. U zapadnom Berlinu nemaju pojma, a raskidane familije, to su tragedije kad djeca nisu dolazila svojim roditeljima, to jednostavno čovjek ne može zamisliti. Samo stari ljudi su to zapamtili i pate, nikada se to ne smije zaboraviti', kaže Ivanka. 'Mislim da je dosta priče o podijeljenoj Njemačkoj, ali ljudi koji dolaze sa istočne strane kao ja, drugačiji su od ljudi sa zapada, trebali bismo ustvari raspravljati o ljudima. Njemačka kao zemlja više nije podijeljena, ali razlike među ljudima postoje', kaže Tom. Pad Berlinskog zida u povijesti je zabilježen kao rođenje novog vremena. Dugogodišnje postojanje granica stvorilo je poseban pogled na svijet njegovih građana. Čini se, da su naučili cijeniti neprocjenjivo bogatstvo različitosti, bez granica.
