Više od 750 godina stroga pravila čuvaju što kardinali smiju, a što ne smiju jesti kako bi se spriječilo da se skrivene poruke guraju u piletinu, raviole i salvete.
Prošlog tjedna, putnici u Rimu mogli su vidjeti brojne kardinale kako posjećuju njihove omiljene restorane. Neposredno prije posljednjih izbora za papu 2013. godine, talijanski mediji izvijestili su da su mnogi od kardinala odvojili vrijeme za posjet omiljenom mjestu u susjedstvu, Al Passetto di Borgo, obiteljskom restoranu smještenom 200 metara od bazilike svetog Petra, gdje kardinal Donald William Wuerl je jeo lazanje, a Francesco Coccopalmerio (navodno najglasovaniji talijanski kardinal 2013.) jeo omiljene lignje na žaru.
Nakon što je počela konklava glasanje, spavanje i jedenje odvijaju se u strogo kontroliranoj situaciji.
Kardinali su smješteni u jednom zajedničkom prostoru bez dopuštenih poruka, mogućnosti ulaska ili izlaska.
Povijesno gledano, hrana je predstavljala potencijalni rizik: kardinalovi ravioli mogli su biti punjeni nedopuštenom porukom kuhinjskog osoblja. Ili je kardinal mogao prokrijumčariti stanje glasanja vanjskom svijetu prljavim ubrusom. Međutim, zajedničko jedenje također je jedan od konteksta u kojima se mogu odvijati prikriveni pregovori, piše BBC.
Zakonik o tajnosti konklave datira iz 1274. godine, kada je papa Grgur X. uspostavio propise koji i danas djelomično diktiraju kako se provode papinski izbori. Kao i krunidba mnogih papa, njegova je bila kontroverzna. Također se odlikovala time što je bila daleko najduža, trajala je gotovo tri godine (1268.-1271.).
Prema talijanskom kanonistu Henricusu de Segusiu, koji je služio u toj konklavi, lokalni stanovnici su prijetili da će ograničiti hranu kardinalima kako bi ubrzali donošenje odluke.
Kruh i voda
Nova pravila pape Grgura X. uključivala su izolaciju konklava – pravilo koje je i danas na snazi – te smanjenje količine hrane kardinalima.
Nakon tri dana bez konsenzusa, kardinali su dobivali samo jedan dnevni obrok; nakon osam dana, samo kruh i vodu. Sredinom 14. stoljeća, Klement VI. je ublažio ta pravila, dopustivši obroke od tri slijeda koji su se sastojali od juhe, glavnog jela od ribe, mesa ili jaja te deserta, koji je mogao uključivati sir ili voće.
Iako se smanjenje hrane nije zadržalo, stroga kontrola nad konklavama i dalje postoji.
Najdetaljniji povijesni prikaz kulture hrane papinskih konklava dolazi od Bartolomea Scappija, koji je bio najpoznatiji kuhar renesanse i vjerojatno prvi slavni kuhar na svijetu te je posluživao pape Pija IV. i Pija V.
Njegova knjiga iz 1570., Opera Dell'Arte del Cucinare (Umjetnost kuhanja) prva je kuharica koju je objavio praktični kuhar.
U njoj otkriva tajne hranjenja tijekom konklave koja je izabrala papu Julija III. i ekstremnu praksu nadzora koja traje do danas.
Prema Scappiju, kardinalima su svakodnevno jela pripremana u zajedničkoj kuhinji. On navodi da je kuhinja bila prostor gdje su se mogle dijeliti nedozvoljene poruke i napominje da su ondje bili postavljeni stražari posebno kako bi se to spriječilo.
Stoga bi osobe od povjerenja provjeravali hranu i piće prije nego bi ono došlo do kardinala kako ne bi bilo skrivenih poruka. Svaki korak pomno su pratili talijanski i švicarski stražari.
Provjera hrane
Namirnice su bile strogo kontrolirane, nije bilo dopušteno ništa što bi moglo sakriti tajnu poruku. Tako primjerice nisu bili dopušteni cijeli pilići. Vino i voda morali su se nuditi u prozirnom staklu, a ne u neprozirnim posudama. Platnene salvete su se otvarale i pažljivo pregledavale.
Ovaj je aranžman dijelom bio namijenjen osiguravanju potpune izolacije kardinala, a dijelom ublažavanju zabrinutosti zbog trovanja. Uostalom, posebno tijekom renesanse, papinstvo je bilo vrlo utjecajna politička pozicija.
Osim strogog protokola i ograničenja u hrani, obroci koje Scappi opisuje zvuče obilno i uravnoteženo, uključujući salatu, voće, suhomesnate proizvode, vino i svježu vodu. Također opisuje udoban smještaj za kardinale. Svaki je imao svoju veliku sobu, ukrašenu svilom i bogato opremljenu krevetom, stolom, vješalicom za odjeću, dvije stolice, noćnom posudom i posudom koja se može zaključati.
Prema Scappijevom iskazu, služenje u renesansnoj papinskoj konklavi nije bio loš posao - sve dok vam nije smetao stalni nadzor.
Za ovu konklavu koja je započela 7. svibnja, časne sestre u domu Svete Marte – modernoj rezidenciji u kojoj kardinali žive tijekom konklave – pripremaju jednostavna jela karakteristična za Lazio, talijansku regiju oko Vatikana, i obližnji Abruzzo: minestrone, špagete, arrosticini (ražnjići od janjetine) i kuhano povrće.
Iako se ovo može činiti drugačijim od renesansnih konklava gdje su obroke pripremali svjetovni sluge koji su djelovali pod strogim protokolom i pod strogim nadzorom, rezultat je isti: proces je strogo kontroliran, osiguravajući da nikakve informacije ne mogu ući ili izaći.
