"Ako ne želite gledati kako gradovi nestaju, a rijeke presušuju - srežite emisije stakleničkih plinova"

Ni tjedan nakon što su mladi ljudi diljem svijeta održali Dan za klimu i pozvali na odbacivanje fosilnih goriva, objavljeno je novo UN-ovo izvješće u kojem stručnjaci ističu da radikalna akcija još može spriječiti neke od najgorih mogućih posljedica globalnog zatopljenja.

Pročitajte i ovo Klimatska kriza Australski premijer: "Postoje potencijalne koristi ako dođe do promjena u politici SAD-a'' Klimatske promjene Zbog toplinskog vala učenici pali u nesvijest: Azijsku državu zahvatile temperature više od 52 stupnja

Međutim, studija jasno poručuje da ako se dopusti rast emisija ugljikova dioksida, one će tako snažno poremetiti velike geofizičke sustave koji utječu na oceane i zamrznute dijelove Zemlje da nitko neće biti pošteđen.

"Svatko na svijetu bit će pogođen promjenama koje gledamo", kaže jedan od autora izvješća, oceanograf Michael Meredith iz British Antarctic Survey.

"Ključna poruka ovog izvješća jest da imamo izbor. Budućnost nije zapisana u kamenu", kaže Meredith.

Finalizirano u utorak na 27-satnoj sjednici u Monaku na kojoj su se okupili autori i predstavnici vlada, izvješće je kruna dvogodišnjeg rada Međuvladinog panela UN-a o klimatskim promjenama (IPCC).

Studija, koju je sastavilo više od 100 autora na temelju 7000 znanstvenih dokumenata, objašnjava kakve će posljedice rast razine oceana, brzog topljenja ledenih pokrova na Grenlandu i Antarktici i smanjenje ledenjaka imati za 1,3 milijarde ljudi koji žive u vrlo niskim područjima ili u visokim planinskim predjelima.

Rast razine mora mogao bi se povećati za metar, što je deset puta više u odnosu na 20. stoljeće, ako emisije stakleničkih plinova nastave rasti, predviđaju stručnjaci u izvješću.

Nadalje, do 2300. godine rast razine mora mogao bi premašiti pet metara.

U području Himalaje ledenjaci koji opskrbljuju vodom deset rijeka, među njima Ganges i Jangce, mogli bi se dramatično smanjiti ne smanje li se emisije plinova, a to će naravno utjecati na zalihe vode u Aziji, kaže izvješće.

Topljenje permafrosta na Aljasci i u Sibiru moglo bi osloboditi goleme količine stakleničkih plinova i potencijalno stvoriti začarani krug u kojem bi se globalno zatopljenje dodatno ubrzalo.

IPCC je izazvao svjetsku zabrinutost zbog klimatskih promjena kada je u listopadu prošle godine objavio izvješće kojim je pokazao da svijet treba prepoloviti emisije stakleničkih plinova u idućem desetljeću ako želi ispuniti ciljeve o ograničenju rasta temperatura zacrtane Pariškim sporazumom o klimi iz 2015. godine.

U kolovozu ove godine uslijedilo je izvješće IPCC-a o korištenju obradivih površina i poljoprivredi, a danas objavljeno Posebno izvješće o oceanima i kriosferi - ili 'zamrznutom svijetu' - završni je dio znanstvene slagalice koja upozorava na svjetske posljedice klimatskih promjena.

Taj dio izvješća objavljen je dva dana nakon UN-ova summita o klimi u New Yorku koji je završio s malo pokazatelja da su velika gospodarstva doista spremna na preobrazbu i stoga je ovo zadnje poglavlje dodatno naglasilo jaz između znanstvenih upozorenja i politika što ih provode većine vlada u svijetu.

Trostruki udarac

Emisije ugljikova dioksida koje su lani dosegnule rekorde, prema znanstvenim projekcijama, nanijet će razorne štete oceanima.

Kako se oceani zagrijavaju, odumiru koraljni grebeni, sve se više ugljikova dioksida topi u vodi, oceani postaju kiseliji i ugrožavaju ekosustave.

Rast temperatura troši gornje slojeve kisika u vodi, guši život u moru, stvara mrtve zone koje se šire i remeti cirkulaciju u oceanskim strujama, a to opet remeti život na kopnu.

Neke od tih promjena neizbježno će se pojačati tijekom stoljeća, čak i kada bi svijet sutra prestao emitirati sve stakleničke plinove.

No ako se dopusti da emisije nastave rasti, tada će se učinci ubrzavati takvim ritmom da se društva s njima više neće moći nositi, a prve će pasti najsiromašnije i najranjivije zajednice.

"Sustavi se u novijoj povijesti mijenjaju na način na koji se nikada prije nisu mijenjali", kaže još jedan autor studije, Matthias Garschagen, pročelnik katedre za humanu geografiju na sveučlilištu Ludvig Maksimilijan u Münchenu. (Hina)