Informaciju o smrti objavio je njegov brat Raul. ''Vrhovni zapovjednik kubanske revolucije umro je večeras u 22:29 sati'', rekao je predsjednik Kube Raul Castro.
U televizijskom obraćanju naciji Raul Castro rekao je da će njegov brat biti kremiran u subotu, piše BBC.
Sljedećih nekoliko dana bit će proglašeni danom žalosti.
Fidel Castro je kubanski revolucionar, koji je izgradio komunističku državu na samom pragu SAD-a i pet desetljeća prkosio moćnom susjedu, bio je lošeg zdravlja posljednjih godina. Teško je obolio 2006. godine, a vlast je predao dvije godine kasnije svom bratu Raulu Castru.
Bio je komunistička ikona 20. stoljeća i povijest će ga pamtiti kao vođu koji je gotovo pola stoljeća bio trn u oku velikom američkom bratu sa sjevera, državnik kojega su obožavali i mrzili, divili mu se ili od njega strahovali.
''Malo je pojedinaca u 20. stoljeću koji su imali tako velik utjecaj na jednu zemlju kao što je Fidel Castro imao na Kubu. Mijenjao je Kubu na svoju sliku u lošem i dobrom smislu. Kuba će biti drugačije mjesto jer je on živio i umro'', rekao je Robert Pastor, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost u administraciji američkog predsjednika Jimmyja Cartera za CNN.
Posljednji javni nastup imao je u travnju na kongresu Komunističke partije Kube.
Preživio 600 atentata
Tijekom svoje vlasti od 1959. do 2006. prkosio je desetorici američkih predsjednika. Uspostavio je komunistički režim pred vratima Sjedinjenih Država i navodno preživio 600 pokušaja atentata.
Fidel Castro rođen je 13. kolovoza 1926. u Biranu na istoku Kube, u izvanbračnoj vezi španjolskog useljenika koji je postao veleposjednik Angela Castra i njegove sluškinje. Poslije Fidelova rođenja njegovi roditelji ozakonili su svoju vezu.
Školu je pohađao zajedno s djecom najamnih radnika na farmama i od ranog djetinjstva svjedočio siromaštvu u kakvom je živjela većina Kubanaca.
Studirao je pravo u Havani i odmah se upleo u politiku na fakultetu. Mladi Castro nije tajio svoje ambicije. Kolegama je govorio da želi "slavu i ugled" i nije ni izbliza živio kao spartanski revolucionar, nosio je fina odjela i vozio kabriolet.
Po završetku studija otvorio je odvjetnički ured, ali mu je politika ostala strast. Godine 1952. natjecao se za mjesto u parlamentu, ali je puč pod vodstvom Fulgencija Batiste spriječio izbore.
Batistina diktatura pretvorila ga u revolucionara
Batistina diktatura zaustavila je Castrovu garađansku karijeru i pretvorila ga u revolucionara.
Već godinu poslije Castro i šačica drugova napali su vojarnu u Santiagu. Pokušaj udara bio je tako loše planiran da ga je vojska s lakoćom osujetila. Urotnici su uhićeni.
"Osudite me. Briga me. Povijest će me odriješiti", rekao je prkosni Castro sucima.
Osuđen je na 15 godina, ali je pušten nakon dvije pošto je Batista proglasio opću amnestiju. S bratom Raulom otišao je u Meksiko i tamo počeo graditi novu revolucionarnu grupu.
U egzilu je upoznao i mladog argentinskog liječnika Ernesta Chea Guevaru, koji će mu kasnije postati suborac, i učio se taktikama gerilskog ratovanja.
Castro se vratio na Kubu jahtom Granma 1956. godine. U zemlju je doveo još 81 gerilca. Nakon početnih poraza i gubitaka, skupina je polako dobivala na brojnosti i na zamahu.
Godine 1958. krenuli su u uspješnu ofenzivu protiv vojske. Batista je pobjegao iz zemlje na Staru godinu, a Castro 1. siječnja 1959. proglasio pobjedu revolucije.
Vladao željeznom rukom
Kubom je vladao željeznom rukom, kršio ljudska prava i gušio demokratske pokušaje. Nacionalizirao je imovinu stranih kompanija, što ga je, zajedno sa zemljišnom reformom, dovelo u sukob s Amerikancima. Washington je nametnuo trgovinski embargo, koji je na snazi i danas, i organizirao neuspješnu invaziju Castrovih protivnika u Zaljevu svinja 1961.
Castrovo savezništvo sa SSSR-om i doprema sovjetskih projektila na Kubu 1962. svijet je dovela do ruba nuklearnog rata. Ali se Castro unatoč tome pozicionirao kao jedna od ključnih figura Pokreta nesvrstanih.
"Pokazao je da je socijalistička revolucija u Trećem svijetu moguća", rekao je Bert Hoffmann iz hamburškog Instituta za latinoameričke studije. "Besplatno obrazovanje i zdravstvena skrb globalno su priznata ostvarenja", dodao je.
Ali je Kuba nakon raspada SSSR-a potonula u duboku ekonomsku krizu. Mnogi se Kubanci sjećaju nestašica koje su trpjeli početkom devedesetih godina. Samo su prihodi od turizma i pomoć naftom bogate Venezuele spasili socijalističko vodstvo od propasti.
Revolucionar koji je obilježio 20. stoljeće
Analitičari i povjesničari vjeruju da će Castrovo ime ostati zapisano među vodećim političkim čelnicima 20. stoljeća, čija su se temeljna kretanja prelamala kroz Castrov život - komunistička revolucija, Hladni rat, svijet na rubu nuklearnog rata tijekom kubanske raketne krize 1962., suprotstavljenost Sjevera i Juga.
Komunističku revoluciju je želio i izvoziti pa je znao slati kubanske vojnike da oružjem podupru promjene u afričkim zemljama.
No Castro, koji se obračunao s tisućama svojih protivnika već po dolasku na vlast, nije se libio ni zatvoriti neke od najbližih suradnika, a dosje kršenja ljudskih prava u Castrovoj Kubi debljao se desetljećima i u takvoj su atmosferi naraštaji pokušavali sreću tražiti 'drugdje', riskirajući život u improviziranim plovilima, najčešće usmjerenima prema Floridi, u bijegu prema slobodi.
Rodbina i nasljednici žrtava Castrova režima, Kubanci koji su bježali pred revolucijom, bit će vjerojatno najžešći u pohodu na Kubu poslije Castra, smatraju analitičari.
Po procjenama, oko 650.000 Kubanaca živi u Miamiju na Floridi. Neki od njih ustrajno su pozivali SAD da vojno intervenira na Kubi, kako je to učinio u Iraku, umjesto da čeka da biologija učini svoje. No, nakon Kennedyjeva neuspjeha u Zaljevu svibnja, gdje se s američkom podrškom pokušala iskrcati privatna vojska protjeranih Kubanaca, sličnih pokušaja više nije bilo.
Nakon raketne krize izazvane postavljanjem sovjetskih raketa na Kubi, kada je svijet zaista plesao na rubu svenukleranog rata, Castro je definitivno postao američki neprijatelj broj jedan. Tvrdi se da je CIA zato više stotina puta planirala ili pokušala atentate na Castra.
Njegova nevjerojatna životna žilavost pokazala se i u razdoblju od 2006. do 2008. godine kada je zbog teške bolesti jednu po jednu ovlast prenosio na nešto mlađeg brata Raula i kada je većina svjetskih medija pripremila 'in memoriam' tekstove, očekujući njegovu skorašnju smrt.
Castro se od tada povukao u političku mirovinu, ali se javnosti redovito obraćao svojim mislima o svjetskim pitanjima u komunističkom glasilu Granmi. U ožujku 2012. kamere svjetskih medija zabilježile su njegov susret s papom Benediktom XVI. koji je boravio u trodnevnom posjetu Kubi, a redovito se susretao i s drugim državnicima koji su posjećivali njegovu domovinu.
Nema nikakve dvojbe da su mnogi Kubanci prezirali Castra, ali drugi su ga iskreno voljeli. Za njih je bio David koji se usprotivio Golijatu.
Tuga u Havani, slavlje u Miamiju
Građani Havane na ulicama su s tugom reagirali na vijesti o Castrovoj smrti, dok su se u Miamiju, gdje žive mnogi Kubanci koji su ondje našli egzil od komunističke vladavine, neki veselili trubeći iz automobila te lupajući loncima i poklopcima, prema izvješćima s društvenih mreža, prenosi Reuters.
"Vrlo sam potresen. Štogod rekli, on je javna osoba koju je poštovao i volio cijeli svijet", rekao je havanski student Sariel Valdespino.
Castrova smrt - koja bi nekad mogla dovesti u pitanje kubansku budućnost - vjerojatno neće izazvati krizu jer 85-godišnji Raul Castro čvrsto drži vlast.
Premda, odlazak čovjeka koji je za mnoge Kubance 'El Comandante', ili jednostavno 'Fidel', ostavlja veliku prazninu u zemlji kojom je tako dugo vladao. To također naglašava generacijsku promjenu u kubanskome komunističkom vodstvu.
Raul Castro obećao je odstupiti kad mu završi mandat 2018., a Komunistička partija je primila mlađe vođe u svoj 'politbiro', uključujući 56-godišnjeg Miguela Diaza-Canela, prvog potpredsjednika i najvjerojatnijeg Raulova nasljednika. (I.D. / Hina)
