Uz veliku pozornost medija i javnosti, roditelji monstrumi iz Kalifornije pojavili su se na sudu. Izjavili su da se ne osjećaju krivima za mučenje, zlostavljanje i zatočenje svojih 13-ero djece. Prijete im doživotne kazne zatvora.

Galerija


Većini ljudi nezamislivo je i pomisliti da nekome učine ono što su ovi ljudi desetljećima činili vlastitoj djeci. David i Louise Turpin na prvom sudskom saslušanju privukli su veliku pozornost.

Vezani članci Dr. Špiro Janović, sudski vještak za psihijatriju (Foto: Dnevnik.hr) Psihološki profil ubojice iz Petrovca: "To je potpuna nebriga za druge ljude" Forenzički psihijatar Goran Arbanas i Barbara Golja (Foto: Dnevnik.hr) - 2 Psihijatar otkriva u kakvom je stanju mogao biti monstruozni ubojica s Kajzerice

"Naši klijenti se smatraju nevinima i to je važna pretpostavka. To vrijedi za svakoga, pa i za naše klijente. Pretpostavlja se da nisu krivi. Snažno ćemo braniti gospodina Turpina i slučaj će se voditi na sudu, a ne u medijima", istaknuo je David Macher, javni odvjetnik Davida i Louise Turpin.

Tužitelji su ranije potanko opisali kako je izgledao život 13-ero djece bračnog para Turpin. Budni su bili noću, a spavali danju. Tuširati su se smjeli jednom na godinu, a prati ruke samo do zapešća. Obrok bi dobili jednom na dan, a roditelji bi često neku hranu postavili na vidljivo mjesto, ali je djeca ne bi smjela uzeti. Nikada nisu bili kod zubara, a kod liječnika su posljednji put bili prije više od četiri godine. Roditelji su djecu tjednima, pa i mjesecima držali vezane za krevet, a ne bi ih oslobodili čak ni da obave nuždu.

17-ogodišnja kći bračnog para Turpin koja je pobjegla i pozvala policiju, dvije godine je planirala kako će to učiniti. Gotovo jedino što su djeca smjela je pisati dnevnike koji će istražiteljima otkriti nove dokaze.

Fotografije \
Doc.dr.sc. Špiro Janović (Foto: Dnevnik.hr) Foto: DNEVNIK.hr

Mogu li ta djeca imati normalan život nakon svega?

Svi su trenutačno u bolnicama. Imaju teške psihičke poremećaje. Njih će biti teže rehabilitirati nego one fizičke, kaže doc.dr.sc. Špiro Janović iz Hrvatskog centra za psihotraumu s kojim smo porazgovarali o tome što sad čeka tu djecu, neka od kojih su i odrasle osobe te o kakvim je osobama riječ kad su pitanju njihovi roditelji.

"Nažalost, u ovakvim slučajevima zlostavljanja imamo posljedice koje su velike i trajne. Dva su tipa zlostavljanja, fizičko i psihičko. Fizičko, koliko god bude teško, ima kratkoročne posljedice, dakle ta djeca koja su neuhranjena, koja su manja, mogu se rehabilitirati u fizičkom dijelu. Rehabilitacija od psihičkog zlostavljanja je puno duža i teža. Takva djeca češće obolijevaju od depresije, tjeskobna su, anksiozna, razvijaju fobije, a određeni broj od njih može prihvatiti zlostavljanje kao normalan način obiteljskog funkcioniranja jer ne znaju, ustvari, za drugo i to kao role model naučiti i prihvatiti", ističe dr. Janović.

Fotografije \
David Turpin (Foto: Dnevnik.hr) Foto: DNEVNIK.hr

Na naše pitanje mogu li sad ta djeca imati normalan život, Janović odgovara s nadanjem da mogu. "Naravno, uz jaku rehabilitaciju, uz skrb za njih i nažalost, bit će potrebne godine dok oni u potpunosti ostave iza sebe takvo dugogodišnje sustavno zlostavljanje. Zlostavljanje koje je zloporaba roditeljske moći, autoriteta i povjerenja", ističe.

Janović isto tako napominje i kako je za očekivati da su ta djeca u potpunosti bez razvijenih socijalnih vještina. "Neka od njih se ponašaju kao djeca, iako po godinama više nisu djeca. Normalno je da nemaju normalne vještine poput odlaska u poštu, u banku... Tu djecu dakle treba iz početka sve naučiti na pravi način, a ono najvažnije što ih treba naučiti jest sigurnosti u same sebe, sigurnosti u svijet i u ljude oko sebe. Dakle ona prvenstvano moraju steći povjerenje u sebe i okolinu", kaže naš sugovornik.

Inducirano ludilo

Neizostavno je i pitanje kakva osoba to može raditi vlastitoj djeci tako dugo vremena, a naš stručnjak ne dvoji u odgovoru na isto pitanje.

"Odgovor je naravno jasan, samo poremećena osoba", kaže Janović. Napominje kako u slučaju Turpinovih treba razlikovati i duševne bolesti, poput najčešće psihoza. "Svega 10 posto takvih zlostavljača su psihotični, međutim najveći broj njih su takozvane osobe s poremećajem osobnosti, prvenstvno antisocijalnim pa graničnim poremećajem osobnosti ili recimo potrebom za jakom kontrolom i narcističkim poremećajem. Dakle to su prvenstveno karakterno poremećene osobe", pojašnjava Janović.

Fotografije \
Louise Turpin (Foto: Dnevnik.hr) Foto: DNEVNIK.hr

"Vrlo često kad imamo dva zlostavljača u partnerskom odnosu, jedan je primarni zlostavljač, a drugi je obično slabija osoba, koja na neki način preslikava ponašanje dominantnije, jače osobe i onda imamo nešto što se u struci zove 'ludilo u dvoje' ili inducirano ludilo, tako da to može biti mogućnost u ovom slučaju", kaže dr. Janović.

Naglašava i činjenicu da su dosta često takvi zlostavljači inteligentne osobe i manipulatori. "U ovom slučaju su roditelji jako puno (pažnje) uložili u privid skladne obitelji... i to otežava rad socijalnih službi koje bi trebale uočiti takvo patološko ponašanje", zaključuje dr. Janović.