Agent CIA-e lagano je pokucao na vrata hotelske sobe u kojoj se nalazio iranski nuklearni znanstvenik. Dogodilo se to nakon panela na konferenciji i večere poslije koje su se znanstvenici povukli u svoje sobe. Iranskog znanstvenika čuvala su dvojica državnih čuvara, ali agent je preko tajnih kamera instaliranih u sobe mogao vidjeti da su čuvari zaspali, dok je znanstvenik još bio budan. Znanstvenik je otvorio vrata.
Pročitajte i ovo
Događaj je ovo koji se zbio prije desetak godina, ali dobro ilustrira način na koji američki tajni agenti vrbuju znanstvenike. Da to učine na ovaj način, potrebni su mjeseci priprema i milijuni dolara, jer organizatori znanstvenih okupljanja s kojih žele vrbovati znanstvenike su upravo oni. Odnosno, znanstvene konferencije najbolji su paravan za takve postupke jer u njima sudjeluju većinom oni koji ne znaju o čemu se zapravo radi, a privukla je ih je tema o kojoj se na konferenciji raspravlja, pa sve izgleda, i u jednu ruku jest, realnije.
Prema izvoru koji je za Guardian ispričao kako se odvio ovaj susret, velika promjena dogodila se u zadnji trenutak. Naime, Iran nije želio financirati boravak znanstvenika u hotelu u koji ga je zvao organizator jer je prelazio budžet putovanja za 75 dolara, pa je nuklearni znanstvenik smješten u jeftiniji. Ali agenti CIA-e brzo su se prilagodili pa su u sobe postavili skrivene nadzorne kamere.
Kako bi pokazao iskrenost i dobru volju, piše Guardian, agent je stavio ruku na znanstvenikovo srce. ''Salam habibi'', rekao je. ''Ja sam iz CIA-e i želim da sa mnom pođete na avion u SAD'', nastavio je agent koji je u isto vrijeme iščitavao reakcije na znanstvenikovu licu. Ondje je, priča izvor, vidio mješavinu šoka, straha i znatiželje. Iz prijašnjih iskustava s prebjezima znao je da znanstvenik razmišlja o tisuću pitanja – što će biti s mojom obitelji, kako ćete me zaštititi, gdje ću živjeti, kako ću se uzdržavati, što će se dogoditi ako kažem ne? Dok je znanstvenik zaustio pitati prvo pitanje, agent mu je rekao neka prvo uzme posudu za led.
''Zašto?'', upitao je.
''Ako se netko od čuvara probudi, reći ćete mu da idete po led'', odgovorio je agent.
Više od bilo koje druge znanstvene arene, konferencije su idealne za vrbovanje. Još više zbog globalizacije, ovi društveni intelektualni rituali postali su sveprisutni i privlače najbolje iz svoje struke. Važnost konferencije mjeri se, ne samo brojem nobelovaca koji je posjećuju, već i brojem špijuna. Obavještajci iz cijelog svijeta hrle na konferencije zbog istog razloga zbog kojeg oni koji regrutiraju ljude u vojsku traže kandidate u siromašnim četvrtima – to su najbolja mjesta za ciljanu publiku.
''Svaka obavještajna služba na svijetu radi na konferencijama, sponzorira konferencije i traži načine da na njih dovede ljude s kojima želi stupiti u kontakt'', rekao je bivši CIA-in agent koji nije želio biti imenovan.
Nazigled nasumičan susret
Vrbovanje znanstvenika obično počinje kao, naizgled, nasumičan susret na akademskoj konferenciji. Jedan agent rekao je da je na taj način na svoju stranu pridobio desetke znanstvenika i da to uopće nije bilo teško. Između obavještajnih zadataka koje je obavljao, izabrao bi neku od konferencija na kojoj bi bio netko od znanstvenika koji je predmet interesa. Mlađi agenti sastavili bi profil tog znanstvenika, a agent koji bi obavljao zadatak izabrao je kao tko će se predstaviti – obično bi se predstavio kao poduzetnik. Izmislio bi ime kompanije, napravio mrežnu stranicu te kompanije, tiskao lažne posjetnice, obavio lažne transakcije novca na ime kompanije tako da ne bude sumnje u to da kompanija posluje.
Sugovornik s kojim je razgovarao Guardian imao je sedam identiteta koja bi mijenjao po potrebi.
Znanstvenici su, kaže, inače introverti koji nemaju razvijene društvene vještine, pa je bilo lako pristupiti im. Objašnjava da je greška kada se meti pristupa dok su u interakciji s drugima, a kako to obično nisu, tu je ostavljen prostor za špijunsku manipulaciju. Kako se dobro pripremio, znao bi koje teme zanimaju tog znanstvenika pa bi lako ušao u razgovor o tome s njim. Nakon nekoliko dana ''slučajnih'' susreta na konferenciji i simpatičnih razgovora, pozvao bi ga na ručak gdje bi mu izložio svoj prijedlog – njegova je kompanija zainteresirana za polje proučavanja tog znanstvenika i htio bi podržati njegov rad.
''Svaki znanstvenik kojeg sam do sada susreo pokušava smisliti način kako dobiti novac za svoja istraživanja. To je sve o čemu oni pričaju'', kaže agent. Nakon što bih znanstveniku na račun uplatio novac, time bih ga kontrolirao, jer otkrivanje veze znanstvenika s pravim porijeklom tog novca moglo bi ga koštati života.
''Regrutiranje je dug proces zavođenja'', rekao je Mark Galeotti, profesor globalnih odnosa na Sveučilištu New York i bivši posebni savjetnik britanskog ministarstva vanjskih poslova. Znajući kako se to radi, FBI je američkim znanstvenicima 2011. poslao dopis u kojem su naveli potrebu za oprezom o tome kome predaju svoje znanstvene radove i na koje međunarodne konferencije odlaze.
