Tjedan dana štrajkala s kućanskim poslovima...

Imate li i vi sličnih priča? Podijelite ih s nama na moj.report@novatv.hr

Pročitajte i ovo Prosvjed u Šibeniku Roditelji na mukama: "Plaćamo privatne vrtiće gotovo trostruko više nego gradske" Veliki problemi malih ljudi Ovo je postalo opasno igralište za djecu: Okrutniji su i nasilniji nego u stvarnom svijetu

Kućanski poslovi koje obavlja Claire Cisotti uključuju kuhanje, čišćenje, pranje rublja za obitelj - fotografa Maxa te dvoje djece, 13-godišnjeg Zaca i devetogodišnju Mimi, piše Daily Mail.

Kada je rekla da neće čistiti tjedan dana, tu je obvezu preuzeo njezin suprug, a ona je vodila dnevnik. Evo što je napisala:

>> Jeste li znali... čišćenje kuće nakon posla nije zdravo

Subota: Danas sam odlučila da se stvari moraju promijeniti. Govorim o tome još od sinoć kad sam se vratila s posla toliko iscrpljena da sam jedva stajala na nogama. Ubrzo sam otkrila da nitko nije ispraznio perilicu za suđe, prošetao psa niti napravio krevet.

Kada kažem nitko, mislim na svog supruga Maxa koji radi od kuće, a ipak od mene očekuje da nakon deset sati koje sam provela u uredu svratim u super market, donesem mu večeru i skuham je.

Vjerojatno mislite da zvučim ogorčeno i puna zamjerki. E pa, jesam. Kad sam se udala prije 14 godina nisam imala pojma da se upisujem u život ropstva. Iako, udala sam se za Talijana koji je uz to bio jedino dijete svojih roditelja, a majka samo što mu još i hranu nije sažvakala prije nego bi mu dala da jede. Možda sam trebala znati što slijedi.

On ima vremena uzeti pauzu, popiti kavu i zapaliti cigaretu, a uz to ignorira nered oko sebe. Stoga sam odlučila pokazati Maxu što je potrebno da naš dom izgleda onako kako on voli da izgleda. Najbolji način za to bilo je da prestanem raditi ono što radim po kući.

Bit će to napor. Vjerojatno ćemo se razvesti. Ali, ako moj suprug počne čistiti nakon toga, onda će se isplatiti.

Nedjelja: Kada sam svojoj djeci rekla da neću obavljati kućanske poslove, izgledali su prestravljeno. 'Što mi to radiš', plakala je Mimi. Priznajem, pomalo sam zabrinuta jer će sljedeći tjedan vjerojatno gladovati. Zac će biti dobro, jer je po cijele dane u školi.

Detaljno sam počistila kuću i rekla Maxu da više neću čistiti. Bio je užasnut. Znam da misli da sam naporna, ali njegova reakcija sumira upravo ono što nije u redu s našom obitelji. 'Ja se nikada ne žalim na ono što ti radiš', rekao je. To je stoga, dragi moj, jer ja radim sve.

Ponedjeljak: Probudila sam se rano s negativnim osjećajem o tjednu koji je počeo. U 6 sati sam probudila Maxa. Nije se ni sjetio da je njegov red da spremi djecu za školu. Tada sam, prvi put u tri godine stavila lak na nokte. Iako su školske opreme spremljene noć prije, uobičajena je strka oko toga gdje se nalaze stvari, a mokre ručnike ostavili su na podu kupaonice.

Utorak: Kada sam sinoć došla kući u 20:30 sati, kuća je izgledala nevjerojatno čisto i pospremljeno, a Mimi je jela. Max me informirao da cijeli dan nije sjeo. Uspio je staviti suđe u perilicu i pospremiti odjeću koja je bila razbacana po kući. U usporedbi s njegovim uobičajenim ponašanjem, ovo je čudo. Pomalo osjećam krivnju. Očito je radišna 'kućanica' i žao mi je što je pod tolikim stresom.

Ali, mora znati kakav je moj život. Kada on nije radio u kući, na povratku bi ga dočekala večera i mirno, organizirano okruženje. Je li previše da i ja očekujem isto?

Jutros sam primijetila da je naš krevet napravio samo napola. Odnosno, napravio je samo svoju stranu, ne i moju. Ne znam bi li se smijala ili plakala. Ja sam krevet radila 14 godina, a sad kad je njegov red, on napravi samo svoju polovicu.

Kad sam popodne došla s posla primijetila sam da nije stavio toaletni papir u toalet u prizemlju. Max mi je rekao da je oprao rublje, ali da ga treba ispeglati. Rekla sam mu da zna gdje je pegla.

Srijeda: Danas imam slobodan dan. Otišla sam kod prijateljice na kavu. Kad sam se vratila, vidjela sam Maxa kako leži na kauču, jede i gleda TV. Njegove su prljave cipele na tepihu, prljave šalice kave na stolu, a prašine u kući sve je više.

Četvrtak: Kad sam ujutro sišla u kuhinju sve je bilo razbacano i prljavo. Proliveno mlijeko, mrvice od kruha i kava bili su posvuda. Na stolu je sve puno zamazanih čaša i prljavog suđa. U hladnjaku više nije bilo mlijeka.

Petak: To je moj najteži dan na poslu i ne dolazim kući prije devet navečer. Unatoč tome, Maxu nikad ne pada na pamet da napravi večeru prije nego se vratim.

Zac je donio svoju prljavu odjeću iz škole. Moja prijateljica svratila je u posjet. U ruci je držala čašu vina, ali zato jer nije bilo čiste površine na koju bi je stavila. Kuhinja smrdi jer Max nije izbacio smeće cijeli tjedan. Nikada se u životu nisam tako osjećala. Inače se ponosim svojim domom, a sada ga je netko vidio u najgorem izdanju.

Subota: Sinoć nisam mogla spavati, bila sam toliko očajna da sam počela ribati kuću. I Max se probudi rano i priznao da su stvari izmakle kontroli. 'Ali ja moram raditi, Claire', rekao je. Pitam se već milijunti put, što on misli da ja radim cijeli dan?

Taj je komentar doveo situaciju do krizne točke. Naše domaćinstvo odgovara svima u našoj obitelji osim meni. Ne vidi li on da bi ja barem jednom voljela doći u pospremljenu i čistu kuću, da me dočeka večera na stolu? Možda je jedina stvar koju sam tražila sve ovo vrijeme bilo malo zahvalnosti.

Nedjelja: Napokon - Max je priznao da mrzi nered u kući. Odvezli smo djecu mojim roditeljima na čuvanje i zajedno počistili kuću.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook