Ekstremni vremenski uvjeti rijetko dolaze bez najave. Znanstvenici mogu signalizirati povećan rizik od oluja, poplava ili suša ponekad i tjednima unaprijed.
No sustavi ranog upozoravanja često su dizajnirani tako da čekaju sigurnost, iako su prognoze po prirodi probabilističke. Kad upozorenja postanu javna, često je već prekasno. Većina sustava oslanja se na pragove koji dopuštaju djelovanje tek kad je rizik gotovo siguran.
To odražava institucionalni dizajn koji daje prednost proceduri nad pravodobnim odlukama. A kako rizik ekstremnih vremenskih uvjeta raste, ključna je i spremnost društava na djelovanje pod neizvjesnošću.
Sustavi upozorenja, ali i javnost zacijelo moraju neprestano učiti, prilagođavati se i reagirati ranije - na temelju vjerodostojnog rizika.
