Srebrnopruga napuhača, otrovna riba koja se ranije uglavnom nalazila u južnim grčkim vodama, širi se prema područjima u blizini Atene i središnje Grčke, upozoravaju znanstvenici. Stoga raste zabrinutost zbog mogućeg narušavanja ekosustava te opasnosti za ribarstvo i ljude.
Vrsta, lokalno poznata kao Lagocephalus, nedavno je zabilježena u Južnom evijskom zaljevu i duž dijelova obale Atike, uključujući Palaiju Fokaiju, Saronidu i Varkizu, što upućuje na njezino daljnje širenje u nova morska područja.
Invazivna riba uočena je i u Hrvatskoj, a kako smo ranije pisali, konzumacija te vrste može biti fatalna, dok njezina snažna čeljust ugrizom može izazvati ozljede.
Pročitajte i ovo
"Sada smo zabilježili male primjerke Lagocephalusa u područjima kao što su Burzi, Lefkandi i Eretria, duž zapadne obale Evije, kao i na plažama u Atici", rekao je za Kathimerini morski biolog.
Dodao je da širenje te vrste odražava šire promjene u okolišu. "Kada neka vrsta pronađe hranu, odgovarajuće temperature, uspješno se razmnožava i ima malo neprijatelja, njezino širenje nije iznenađujuće, nego očekivan ekološki ishod", rekao je Pafras.
Istraživači navode da zagrijavanje mora povezano s klimatskim promjenama grčke vode čini sve pogodnijima za tu vrstu, koja potječe iz indopacifičke regije.
Riba predstavlja više rizika. Njezini snažni zubi mogu oštetiti ribarske mreže i najlone, što profesionalnim ribarima uzrokuje gubitke, a hrani se ribom, rakovima, mekušcima i glavonošcima, zbog čega može poremetiti lokalne morske ekosustave.
Opasna je i za ljude zbog snažnog neurotoksina, tetrodotoksina, koji ostaje otrovan čak i nakon kuhanja.
Znanstvenici kažu da toj vrsti pogoduje nedostatak prirodnih predatora u Sredozemlju, zbog čega njezina populacija može uglavnom nekontrolirano rasti.
Pafras je ukazao na pokušaje upravljanja tom vrstom na Cipru, gdje su novčani poticaji ribarima za njezino uklanjanje pomogli smanjiti lokalne posljedice, iako je nisu potpuno uklonili.
Nedavna studija objavljena u časopisu Geosciences pokazuje da će okolišni uvjeti u dijelovima grčkih voda toj vrsti i dalje pogodovati najmanje do 2035. godine, što upućuje na dugoročnu ekološku promjenu, a ne na privremenu pojavu.
