Mladi u Španjolskoj i Italiji ne očajavaju: "Pokušavam ne razmišljati o onome na što ne mogu utjecati. Samo pozitivno!"

Stanovnici ovih mediteranskih zemalja u karanteni su više od mjesec dana, pojedini na sjeveru Italije od 22. veljače. Zabranjen im je izlazak iz domova osim iz opravdanih razloga – odlaska u kupovinu namirnica i lijekova, odlaska na posao ako ne mogu raditi na daljinu te kako bi izveli ljubimce u šetnju. Za njih ne postoji izlazak u prirodu uz držanje razmaka od dva metra, svaki izlazak bez važeće potvrde strogo se kažnjava. O novom načinu života i tome kako se nose sa socijalnim distanciranjem razgovarali smo s mladim Talijanima i Španjolcima.

Bitna je rutina

Pročitajte i ovo doznaje se od izvora Još jedna susjedna zemlja ublažava mjere i skraćuje policijski sat, u nedjelju im broj umrlih pao ispod 100 - prvi put od listopada Krvni ugrušci U Italiji četiri osobe umrle nakon cijepljenja AstraZenecom

‘‘U karanteni sam već više od mjesec dana i mogu reći da sam se navikao na novu rutinu. Povremeno mi je naravno dosadno, ali stalno se pokušavam zaokupiti nečime - družim se s obitelji, majka me uči kuhati, gledam televiziju, pratim različite serije, čitam, vježbam. Pokušavam ostati pozitivan, ne razmišljati previše o onome na što ne mogu utjecati i sam sebi govorim da će sve uskoro završiti’’, kaže Talijan Giuseppe koji živi u Napulju.

Regija Kampanija na jugu Italije, čiji je Napulj glavni grad, broji 3900 slučajeva zaraze i 278 smrti do danas, a u karanteni su od 13.ožujka. Zatvoreno je sve osim dućana s prehrambenim namirnicama, a unatoč postupnom ublažavanju mjera u nekim regijama Italije, Kampanija ostaje pri potpunim restrikcijama. ‘’Sve je zatvoreno, mnogo ljudi radi od kuće. Ja radim kao odvjetnik i kako su sudovi zatvoreni, a većina naših drugih poslova otkazana, imam vrlo malo posla, smanjila mi se i plaća, ali trenutno mi je najbitnije zadržati posao’’, pojašnjava Giuseppe.

"Najbitnije je sačuvati zdravlje"

Kaže kako se unatoč tome što je ‘’zatvoren’’ u stanu već 35 dana psihički i fizički osjeća dobro.‘’Trenutno je to najbitnije, sačuvati zdravlje. Ostati aktivan fizički i psihički, a uz današnje tehnologije to ne bi trebalo biti teško. Naravno, sve što pročitam i vidim na vijestima na neki način ipak utječe na mene, kao i na ostale. Rastužuju me sve nesretne sudbine ljudi kako u Italiji, tako i u cijelom svijetu. Zato je bitno da i ja ostanem doma kako bi sve što prije završilo.To je jedino što trebam napraviti i ne bi mi trebalo biti teško.’’

Slično razmišlja i Alessia, djevojka iz Consenze, grada u talijanskoj regiji Kalabriji gdje je ukupno zaraženih nešto manje od tisuću, a preminula je 71 osoba.

‘’Naravno, ova situacija za nikoga nije jednostavna, pa tako ni za mene. Ali s druge strane, razmišljam na način da je sve što trebam ostati doma s roditeljima gdje imam sve što mi je potrebno za normalan život, a videopozivi mi omogućuju socijalni kontakt koji nam je zabranjen. Istovremeno mogu i nesmetano raditi od doma, zadržala sam posao što mnogi nažalost nisu. U mom gradu, ali i cijeloj Italiji, svijetu, mnogo je siromašnih koji nemaju što za jesti, usamljenih, onih koji nemaju gdje živjeti. Zbog toga se ne smijem i ne želim žaliti. Sve što trebam je biti strpljiva’’, kaže Alessia.

Talijani se ne predaju

Koliko je kriza uzrokovana koronavirusom pogodila jug Italije, pa i Kalabriju govori činjenica da je čak i zloglasna talijanska mafija počela pomagati onim najugroženijim sugrađanima. Kao i u ostatku svijeta nezaposlenost raste, posebno među mladima. No Talijani se ne predaju.

‘’Pokušavam ispuniti svaki dan nečim pozitivnim. Razgovaram s prijateljima, mnogo vremena provodim s roditeljima koje inače malo viđam, učim kuhati neke nove specijalitete, čitam, pomažem jednom starijem susjedu. Zadala sam si i jedan novi cilj - želim naučiti svirati gitaru koja godinama skuplja prašinu u sobi. Mi Talijani smo poznati veseljaci tako da ćemo i ovo svi zajedno uspjeti prebroditi ’’, kaže Alessia.

"Obitelj mi jako nedostaje"

Uz Italiju, Španjolska je druga najpogođenija zemlja Europe, u kojoj je trenutno više od 180 tisuća zaraženih. Kako navodi El Pais, prvi slučaj koronavirusa u Španjolskoj potvrđen je još 31. siječnja kada je na Kanarima obolio njemački turist. Od tada je preminulo više od 19 tisuća ljudi, a cijela zemlja ‘zaključana’ je 14.ožujka.

‘U početku mi je bilo doista teško. Inače sam cijele dane vani. Između posla, pisanja diplomskog rada, teretane, izlazaka s prijateljima, malo vremena provodim u stanu, tako da mi je promjena teško pala. Uz posao i učenje, svakodnevno pokušavam biti fizički aktivna, vježbati koliko mogu u stanu kako bi maknula misli s koronavirusa. Mnogo čitam i pokušavam da cijela situacija što manje utječe na mene psihički’’, kaže Manuela, Talijanka sa Sicilije koja trenutno radi i studira u Madridu. Kao i mnogima u Hrvatskoj teško joj pada odvojenost od obitelji jer se na Siciliju nije stigla vratiti prije prekida zračnog prometa.

‘’Naravno, ima dana kada se osjećam loše, ipak je za sve nas ovo nova situacija, novi način života. Živim s cimerima i slobodno vrijeme pokušavamo provesti što kvalitetnije zajedno. Gledamo filmove, igramo društvene igre, pospremamo, ako je sunčano vrijeme opuštamo se na terasi uz pivu. Pokušavamo zadržati određenu razinu društvenosti, da se nitko od nas ne osjeća usamljeno. Ipak, obitelj mi jako nedostaje. Čim karantena završi kupujem kartu za Siciliju!’’, priča Manuela.

"Ne smijem se žaliti"

Iako internacionalni i međugradski promet stoji, onaj gradski u Španjolskoj još uvijek u nekim gradovima funkcionira.

Bea živi i radi u španjolskoj regiji Kastilja i Leon, sjeverno od Madrida. Radi u sektoru javnog prijevoza i jedna je od radnika koji ne mogu raditi na daljinu. ‘’Moram odlaziti na posao jer je potreban prijevoz roba i radnika, posebno medicinskog osoblja, ali se promet uvelike smanjio. Svi poduzimamo higijenske mjere kako bismo izbjegli moguće zaraze, ali nemamo dovoljno sredstava za zaštitu zbog nedostatka maski i rukavica kako u zemlji, tako i na globalnoj razini. Fizički i mentalno sam iskreno već pomalo umorna od rutine, provođenja vremena s istim osobama, u istom prostoru. Mislim da umor na mentalnoj razini utječe i na fizički umor, ali tako je svima i ne smijem se žaliti. Zato se u slobodno vrijeme pokušavam opustiti i skrenuti misli na nešto drugo. Vježbam, čitam, gledam serije, pričam s prijateljima putem videopoziva ili provodim vrijeme s roditeljima’’, kaže Bea.

Poput Bee, Guillermo je jedan od esencijalnih radnika u Španjolskoj koji unatoč karanteni moraju odlaziti na posao. U Elcheu, gradu u pokrajini Alicante na jugu Španjolske radi kao pomoćni radnik u bolnici.

‘’Između ostalog prevozim bolesnike, premještam ih u krevete, pomažem im s obavljanjem higijene. Trenutno imamo više posla nego ikada, no nije me strah zaraze. Držimo se svih protokola, imamo svu zaštitnu opremu i spadam u skupinu s malim rizikom razvijanja težih posljedica. Tako da, nema straha, obavljam posao najbolje što znam uz sve potrebne mjere da se ne bih zarazio ili zarazio druge’’, kaže Guillermo.

"Samo pozitivno"

''Divim se kolegama koji rade s pacijentima zaraženima koronavirusom. Svi smo vidjeli njihova izmučena lica i tragove zaštitnih maski i zaista su naši superheroji. Za sve ostale imam poruku - ostanite doma, svi smo u istoj situaciji, svima nam je teško, ali ako ćemo se svi pridržavati pravila što prije ćemo se vratiti normali. U to sam uvjeren. Samo pozitivno!'', zaključio je Guillermo. 

Zato, ako mogu Španjolci i Talijani, možemo i mi. Stvorite rutinu, ne opterećujte se silnim informacijama koje dolaze sa svih strana i u svakom danu pokušajte pronaći nešto pozitivno. Pronađite nove hobije, pomozite onima kojima je potrebnije, komunicirajte s drugima, slušajte upute stručnjaka.