Španjolci u nedjelju biraju novi parlament

Ako opet pobijedi, premijer Jose Luis Rodriguez Zapatero potvrdit će konstantu španjolskog političkog života uspostavljenu nakon smrti generala Francisca Franca 1975. godine: otada je svaka izabrana vlada odradila najmanje dva mandata.

Pročitajte i ovo Reakcije na Schmidtovu odluku Predstava za javnost ili razlog za brigu? Parlament Republike Srpske usvojio nacrt zakona koji bi im davao znatno veće slobode Odbili prisegnuti Konstituiran novi saziv Skupštine Srbije: Oporba napustila sjednicu, Hrvati ostali bez zastupnika

Zapaterova pobjeda, koju prognoziraju sve ankete, dokazala bi da iznenađujuća pobjeda socijalista 14. ožujka 2004. nije bila tek bijesan odgovor na politiku tada vladajuće Narodne stranke, već i jasno opredjeljenje birača za smjer koji je zacrtala sadašnja vlada. 

Prvi potez socijalista po dolasku na vlast bio je povući iz Iraka španjolsku vojsku, čijem se angažmanu protivila većina stanovništva.

Na unutarnjem planu nizom smjelih socijalnih reformi Zapatero je do prije 30 godina izoliranu, konzervativnu zemlju s jakom katoličkom crkvom preobrazio u liberalnu, simpatičnu europsku državu koja je time stekla imidž 'mediteranske Švedske'.

Socijalisti su izglasali zakon o legalizaciji istospolnih bračnih zajednica s pravom na usvajanje djece (što u Europi dopuštaju još Belgija i Nizozemska), zakon protiv nasilja u obitelji i jednakopravnosti žena i muškaraca, ubrzali postupak razvoda, no nisu proveli najavljenu reformu zakona o pobačaju.

Za Zapaterova mandata ostvarena je zavidna gospodarska bilanca s rastom većim od 3 posto godišnje, odnosno 3,8 posto u 2007. Tri milijuna novih radnih mjesta je otvoreno i višak od 65 milijardi eura akumuliran u državnim blagajnama.

Lijepu gospodarsku sliku nagrđuju oblaci usporavanja gospodarskog rasta, kraj građevinskog buma, rast inflacije i nezaposlenosti, pojave koje Zapatero naziva 'prolaznima' za koje je zemlja 'dobro pripremljena', no oporba ga optužuje da 'skriva glavu u pijesak'.

Oporba socijaliste optužuje za popustljivost prema težnjama Katalonije i Baskije za još širim autonomijama, prema 'balkanizaciji', te jako osuđuje njegovu naivnost prema baskijskoj separatističkoj organizaciji s kojom je počeo pregovore i morao odustati kada je ETA prekinula primirje i dodala nove žrtve popisu od 800 ubijenih u terorističkim napadima posljednja četiri desetljeća.

Prema ocjenama promatrača Zapatero i njegov protukandidat, današnji vođa PP-a Mariano Rajoy, svojim imdižima utjelovljuju politike svojih stranaka. Zapatero je laik i feminist, liberalni socijaldemokrat, a kao unuk republikanca strijeljanog u doba građanskog rata pokrenuo je zakon za rehabilitaciju žrtava frankizma.

Rajoy (52), iz tradicionalne pokrajine Galicije, predstavlja se kao 'umjeren' i 'odgovoran' obiteljski čovjek, domoljub, neovisan i predvidljiv u odnosu na, kako mu predbacuje, površnog i nepostojanog Zapatera.

Preuzevši kormilo stranke od bivšeg premijera Josea Marije Aznara, Rajoy se želi distancirati te ističe da je katolik, ali ne previše revnosan u prakticiranju vjere, za razliku od dosadašnjih prvaka.

Predstavlja se kao 'blizak, iskren' i dobar susjed koji navija za Real Madrid, voli biciklizam, nogomet i skupe 'cigare', što mu je jedina slabost. Kao dobar otac, Rajoy prvo želi zbrinuti vlastitu domovinu i zato je imigracija bila jaka tema na kojoj je inzistirao u kampanji u Španjolskoj koja je prošlih godina primila rekordan broj useljenika.

Oba kandidata nastojala su šarmirati birače privlačnim obećanjima, katkad pretjerujući, pa su ih stručnjaci, poput povjerenika Europske komisije za gospodarstvo, Joaquina Almunie, pozvali na suzdržanost, primjerice kada su obećavali dva milijuna novih radnih mjesta.

Radna mjesta važna su tema kako bi se privukli mladi na birališta koji čine 17 posto biračkog tijela, no malo je vjerojatno da će se 5 milijuna mladih od 18 do 29 godina mobilizirati tako snažno kao 2004., kada su masovno podržali socijaliste, ozlojeđeni islamističkim atentatima.

Ankete govore da dobrostojeća omladina za politiku ne mari, a siromašne muče druge brige. Ali politiku ne zanemaruje španjolska katolička crkva, a poglavito Biskupska konferencija koja se svrstala uz Narodnu stranku i time izazvala velike prosvjede pristaša socijalista.

Crkvu su ozlojedili liberalni zakoni poput legalizacije istospolnih brakova, a brine je i pad praktičnih vjernika na 45 posto među 80 posto stanovnika koji se izjašnjavaju katolicima.

Zapadnomediteranska Španjolska leži na 505.000 km2 i ima 45 milijuna stanovnika što je čini petom najnaseljenijom članicom Europske unije. U njoj je 22.260 eura BDP-a po stanovniku, što je više nego dvostruka svota hrvatskog BDP-a (10.000 eura, oba podatka prema procjeni CIA Factbook).