Sjeća se svakog trenutka svog života

Mogućnost jasnog prisjećanja svakog dana vlastitog života za neke se može činiti kao dar, ali Jill tvrdi drugačije.

Pročitajte i ovo u zagrebu Atifašistička liga položila 75 karanfila za žrtve holokausta na Trgu žrtava fašizma Dan sjećanja u Petrinji ''Dvadeset i sedam godina nije nitko odgovarao za taj zločin. Žalosno je da je toliko ljudi tu ubijeno''

'Neka su sjećanja dobra i daju mi topao i siguran osjećaj. Ali se isto tako prisjećam i loših odluka, uvreda i trenutaka srama. Godinama me to izjedalo i nekako paraliziralo', rekla je Jill koja je do nedavno bila anonimna.

Prvi put javno je progovorila o svojoj sposobnosti, te rekla kako su sjećanja potaknuta svakodnevnim stvarima, sjećanja joj bude pjesme, mirisi, nešto na televiziji. Čak i mirno spavanje je nemoguće jer je sjećanje drži budnom.

Jill se može odmah prisjetiti svega što se dogodilo svakoga dana od 1980., poput u koliko je sati ustala, koga je susrela, što je učinila ili što je jela. Ona je 'ljudski dnevnik'.

Toliko je neobična da su znanstvenici sa Sveučilišta u Kaliforniji posebno za njezino stanje osmislili naziv, 'hyperthymestic sindrom'.

Detaljno je počela pamtiti nakon što se njezina obitelj preselila u Los Angeles. Može se sjetiti apsolutno svega. Neuroznantsvenici kažu da trauma poput preseljenja može izazvati promjene u mozgu, posebno kod djece koja se žele sjećati života kakav je bio prije. 

Zabrinuta zbog svoga stanja, Jill se 2000. obratila neuroznanstveniku Jamesu McGaughu. 

'Sjećam se svih detalja. Kao film koji nikada ne prestaje. Većina je to nazvala darom. Ali ja to zovem teretom. Cijeli život mi je u glavi, svaki dan i to me izluđuje', pisala je profesoru.

'Možete joj reći neki datum, a za nekoliko sekundi ona će reći koji je to dan u tjednu bio, što je radila tada i što se sve dogodilo na taj dan', rekao je profesor. 

Jill je vodila dnevnik, koji je omogućio znanstvenicima da provjere događaje o kojima je pričala. 

Od kada je saznao za nju, profesor McGaugh otkrio je još pet odraslih sa sličnim 'moćima'.

MRI skeniranje pokazalo je da je njihov mozak oblikovan nešto drukčije nego kod običnih ljudi.

Jill je napisala knjigu 'Woman Who Can't Forget' (Žena koja ne može zaboraviti). Za svoje dobro pamćenje krivi depresiju, a kaže kako joj je najveći strah da jednoga dana ne izgubi pamćenje.