PRKOSNA KNEŽEVINA SEALAND Dramatičan put od utvrde do neovisne države

Svatko je barem jednom maštao o tome da sebi prisvoji kakav napušteni otok i tamo bude jedini autoritet, no malenom broju ljudi je takvo što pošlo za rukom. Bivšem britanskom bojniku Paddyju Royu Batesu pošlo je za rukom i više od toga, jer je još 1967. godine, na napuštenoj platformi pomorske baze, proglasio svoju državicu, koja i dan danas postoji.

Pročitajte i ovo MAJKA SVIH EKSPLOZIJA Na današnji dan: Jedna od najvećih nenuklearnih eksplozija uništila skladište britanske vojske i ostavila krater od 300 metara javlja FSB Odnosi između Rusije i Velike Britanije nikad gori: Moskva protjerala britanskog diplomata zbog sumnje na špijunažu

Kneževina Sealand smještena je na ostatku utvrde iz II. svjetskog rata, 10-ak kilometara od engleske obale i grada Suffolka. Batesova originalna ideja bila je na toj platformi napraviti bazu za svoju piratsku radio stanicu. Ipak, jednom kad je zauzeo platformu, proglasio je državu, imenovao se poglavarom iste, uveo ustav i nacionalnu himnu. Danas, ta mikro država ima svoju valutu, poštanske marke i službenu putovnicu.

Princ i princeza

Sealand je 1942. godine bio utvrda Fort Roughs, odnosno jedan od umjetno napravljenih betonsko-čeličnih otoka, koja je služila za zaustavljanje njemačkih okupatora. Bio je to dom za 150 vojnika te bateriju protuavionskih strojnica i topova, sve dok nije napušten 1956. godine. Britanske teritorijalne vode u to su vrijeme bile na samo 5 kilometara od obale, pa je utvrda postala doslovce "ničija zemlja".

Bates je 2. rujna 1967. godine stigao do ostataka te utvrde, iskrcao se i proglasio kneževinu. Sebe je proglasio princem Royem, a svoju suprugu princezom Joan. Britanska vlada nakon toga reagirala je promptno i po brzom postupku uništila druge baze izvan svojih teritorijalnih voda, ali nije kršila samoproglašeni suverenitet nove kneževine.

Prvo de facto priznanje

Zavladao je kratkotrajni mir u trajanju od otprilike godinu dana. Godine 1968. radnici koji su fiksirali plutače nedaleko od novopečene državice, dobacivali su svakojake prostote prinčevoj 16-godišnjoj kćeri Penny, pa ih je njezin 14-godišnji brat Michael "preodgojio" hicima iz vatrenog oružja.

Podnesena je tužba protiv Batesa, no engleski sudac ju je odbacio, rekavši da Velika Britanija nema jurisdikciju nad tim područjem. Za Batesa je to bilo ravno de facto priznanju neovisnosti Sealanda.

Državni udar i oslobođenje od okupatora

Narednih 10 godina proteklo je u relativnom miru, a onda je Bates imao novu dramu. Njegov bivši poslovni partner Alexander Achenbach, upriličio je državni udar u Sealandu, dok su svi osim Michaela (sad već s navršene 24 godine) bili odsutni. Zarobio je Michaela i prebacio ga u Nizozemsku, nakon što ga je četiri dana držao bez hrane.

Ubrzo nakon toga, Michael i njegov otac osvojili su Sealand nazad od okupatora, u dramatičnom i pomalo filmskom obračunu. Naime, helikopterom su stigli do svoje kneževine i s dva pištolja i skraćenom sačmaricom uveli red. Građanin Sealanda njemačkog porijekla, Gernot Putz, zatvoren je zbog izdaje domovine (Sealanda), a ispostavilo se da je bio još i Achenbachovo potrčkalo.

Drugo de facto priznanje

Njemačka je, zamislite, poslala diplomata u Sealand, da ispregovara puštanje Putza na slobodu, što je bio još jedan slavodobitan trenutak za Batesa i njegovu državu. On je i taj slučaj shvatio kao de facto priznanje svoje kneževine. Nije loše, obzirom da je, pravno gledajući, dobio sporove s Velikom Britanijom i Njemačkom.

Princ Roy, umro je u listopadu 2012. godine, kao prvi suveren Sealanda, a na tronu ga je naslijedio njegov sin i borac za slobodu Michael. On je o svemu razgovarao za portal ozy.com, koji ga opisuje kao zastrašujućeg muškarca, visokog i širokog, s "pogledom koji svakog prikuje za stolicu".

Ekonomija koja funkcionira

Michael vozi Range Rover, voli pse, a ima i rezidenciju u Essexu. U Sealandu je proveo ukupno 20 godina, a otmice se sjeća s podsmjehom i kaže da ga nije bilo nimalo strah. ""Bio sam spreman ubiti te se*****", rekao je.

Bilo je i vremena u 70-im godinama kad je na Sealandu živjelo čak 150 ljudi, no danas tamo živi svega nekolicina duša. No, Sealand ide ukorak s vremenom i razvojem tehnologije pa nudi usluge sigurnog web hostinga i pohrane podataka. Novac ta država zarađuje i prodajom kolekcionarskih kovanica, poštanskih marki i vlastelinskih titula. Imaju i svoju web stranicu. Njihova zastava jedna je od brojnih koje se vijore i s Mount Everesta.

Michael je napisao i knjigu o povijesti te kneževine, koja nosi jednostavan naziv - Kneževina Sealand (The Principality of Sealand). Prošlog srpnja je obitelj dobila i novu prinovu, Freddyja Michaela Roya, koji će zasigurno jednako budno štititi domovinu kao i njegovi preci.