Vodič za likvidaciju i zarobljavanje osumnjičenih terorista američke sigurnosne snage koriste već tri godine, a sada i javnost ima uvid u njega.
Pročitajte i ovo
izdan uhidbeni nalog
Susjedne zemlje odlučno protiv Međunarodnog suda: "Nazivati Netanyahua zločincem je znak nepoštovanja..."
Pam Bondi
Trump brzo našao zamjenu: Izabrao je novu glavnu državnu odvjetnicu
U 'playbooku' kako ga nazivaju, navodi se golema količina birokracije koja stoji iza odluka o ratovanju dronovima. Naime, prema pisanju The Intercepta, američki su dronovi izveli stotine napada u Jemenu, Pakistanu, Somaliji i drugim zemljama. Tako razrađeni sustav predsjednik Barack Obama predat će svom nasljedniku.
'Playbook', odnosno priručnik koji je u upotrebi od svibnja 2013. pokazuje kako se bit procedure obavlja u Bijeloj kući, posebno u skupini Nacionalnog vijeća za sigurnost. U njemu je opisan način na koji se odobravaju i tzv. 'signature strikes', odnosno udari u kojima meta nije poznati 'terorist visoke vrijednosti', već neka druga meta povezana s teroristima, a to bi mogli biti primjerice skupina ljudi koja provodi sumnjivo ponašanje ili vozilo, zgrada ili neka druga infrastruktura.
U svim tim procedurama navedenima u 'playbooku', nema novih informacija oko toga kada, gdje i pod kojim ovlastima netko smije biti likvidran ili kakvi su obavještajni podaci potrebni da bi se donijela ta odluka.
'Ovaj nam dokument ne govori ništa o standardima koje vlasti koriste kako bi detektirale je li netko uistinu prijetnja. Nadali bismo se da će pojasniti što misle pod 'stalna', neposredna', 'izvediva' ili 'neizvediva'', rekao je Jameel Jaffer, direktor u Savezu američkih civilnih sloboda.
Prema vodiču, svaka sigurnosna agencija kao što je primjerice CIA, priprema operacijske planove za poduzimanje izravnih akcija bilo da se radi o napadima i zarobljavanju u različitim situacijama. Ti planovi prolaze kroz zakonske revizije savjetnika u agencijama i Nacionalnog vijeća za sigurnost, a potom ih još revidiraju savjetnici u Bijeloj kući, sastavljeni od ministara ili zamjenika ministara obrane, pravosuđa, domovinske sigurnosti, a svoj sud o svemu donosi i CIA i Nacionalni protuteroristički centar.
Planovi moraju uključivati legalne, taktičke i politički racionalno opravdane postupke za udar, koja će se vrsta udara ili nadzora poduzeti te koliko će dugo ono trajati. Kada se svi usuglase, prijedlog ide predsjedniku SAD-a na konačnu potvrdu.
U priručniku se navodi kako predsjednik ne mora potpisati ubojstvo konkretne osobe ili napad na visokovrijednu metu, osim ako ne postoje nesuglasice u Nacionalnom vijeću za sigurnost. Ukoliko se radi o američkom državljaninu, o tome sud mora dati i ministarstvo pravosuđa.
Ako neka sigurnosna agencija želi predložiti nečije ubojstvo, naprave njegov profil, temeljen na obavještajnim izvještajima, koja pregledava međuagencijski panel predvođen savjetnikom za protuterorizam iz Bijele kuće, a to je trenutačno Lisa Monaco. Profil pregledavaju još i odvjetnici u agenciji i Nacionalnom sigurnosnom vijeću prije nego ih potvrde daljnji odbori.
Iako procedura govori o visokom stupnju kontrole u Bijeloj kući, općenito govoreći, operacija se provodi pod zapovjedništvom vojske ili CIA-e.
Slična se procedura provodi i u slučaju napada na teroriste i mete koje nisu od visoke vrijednosti.
I plan uhićenja osumnjičenog terorista također odobrava predsjednik. Među uputama o uhićenju također se moraju donijeti odluke gdje i kako će osoba biti zatočena i ispitana, hoće li im se suditi pred civilnom ili vojnom komisijom, ali jasno i nedvosmisleno piše 'zarobljenici neće biti odvedeni u zatvor u Guantanamo Bay Naval Base'.
Popis onih koji se nalaze na listi za smrtonosne udare mora se revidirati svake godine. A ukoliko se otvori mogućnost za uhićenje, prvo se mora razmotriti ta mogućnost, stoji u priručniku.