Ruska moć: Vjera i KGB, nafta i plin

Ekipa Provjerenog u Moskvu je stigla dok je Kremlj spavao, a prve pahulje sitnog, gotovo nevidljivog snijega u noći, koja je čak deset dana u godini ovdje dan, plesale poput malih bijelih balerina. Nekako baš u to vrijeme, Boljšoj teatar nakon skoro godinu dana obnove, na radost Moskovljana i cijeloga svijeta baš je baletom otvorio svoja vrata.

Pročitajte i ovo Bravo! Utrka s vremenom na život i smrt: Pogledajte prilog za koji je Marino Grgurev dobio nagradu za najbolji snimateljski rad Moje mjesto pod suncem Posebno mjesto koje pomaže drugima: "Kako očekivati da dijete bude dobro i pristojno u školi kad je zapravo gladno?"

Ah taj ruski balet, ti mirisi prošlosti, koji se u sudaru Europe i Azije, carskog glamura i željeznosivog komunizma, tako dojmljivo isprepliću, u nekom čudnom skladu. Monumentalnom skladu križa, zvijezde, Lenjina, Dostojevskog, Puškina... Dubravko je Zagrepčanin, koji u Moskvi živi 20 godina, ima dobar biznis i poštuje Putina. On je, kaže, Rusiju podigao i vratio joj staru moć.

Plin i nafta znače moć

Vjera i KGB, tako u Rusiji očito idu ruku pod ruku, iako se na deklarativnoj razini Crkva ne mješa u poslove države. Može bit i to, jer ovdje je samo jedno ime u potpunoj službi Kremlja, Gazprom koji diktira sve. Plin i nafta su moć, moć koja se najviše zrcali u životu glavnoga grada, podvaja ga i raslojava. Možda se i poznata babuška uskoro bude zvala gazpromka, a pravi naziv za nju zapravo je matrioška i ona je personifikacija plodnosti ruskoga puka. Matrioška dolazi od najčešćeg ruskog ženskog imena, Matriona, po naški bi rekli Štefa, ili Bara, ili Mara, po cijeni svima dostupna za uspomenu.

Oko crvenoga trga trguje se baš sa svime, ovdje društvo za zaštitu životinja nema pravo glasa, tek na svakom koraku agent u civilu, koji upozorava da bez posebnih federalnih dozvola nesmijemo snimati. I to je dio stalnog ozračja Rusije i Moskve, koje se ne mijenja kroz epohe. S ponešto rubalja i snimanje se da riješiti, a u glavnom gradu se zarađuje na sadašnjosti i prošlosti. Ipak između Aleksandra prvog Romanova, koji je Rusiju liberalizirao i proširio, i Lenjina koji je je u mrak vukao za kosu dok se ona carski koprcala,ovaj lik je najpopularniji. Zašto? To nitko nezna, možda zato jer je najosporavaniji, možda zbog ipak dijelom prisutne nostalgije za vremenom u kojem za maloga čovjeka nije bilo ničega, ali mu se sviđalo da o ničemu ne treba brinuti.

Moskva zaboravlja razlike samo na Silvestrovo

U Moskvi, s druge strane, ne manjka siromaštva i na svakom koraku sreću se lica otupjela od alkohola i neimaštine. Na stotine Moskovljana umire po ulicama svake noći, smrznuti i otrovani jeftinim alkoholnim pripravcima, tko zna koje i tko zna čije proizvodnje. Kriminal cvate i nitko nije siguran prose li za sebe, ili za svodnika. Za razliku od ovoga, Moskva brižljivo krije svoje drugo lice, lice bogatstva i glamura. Ono se krije po bogatim kvartovima i daćama, uvijek pod budnim okom privatnog osiguranja. Bit tjelesni čuvar ili sigurnjak bilo koje vrste u Moskvi je zapravo najtraženiji posao. Integritet bogatih štiti se čak i po shopping centrima. Ondje nemožete kao u nas doći i snimiti ljude koji kupuju, no u noćne je klubove nemoguće ući, tu je privatnost najrastrošnijih silno zaštićena.

Skupi automobili, dijamanti, krzna i moskovski luksuz svake vrste, poput brižljivo izgrađene religije može se vidjet samo jednom godišnje. Samo tada obični mogu vidjet stil života, svijeta s posebnim propusnicama. Moskva je tek jednom na godinu i to zanimljivo, ne na badnjak, već u silvestarskoj noći, grad u kojem sve nije problem, u kojem se između dvije točke putuje kratko, u kojem se zaborave sve brige. Samo u toj noći svi kontrasti ovoga čarobnoga grada su sliveni u jedno, jednakim, onako ruski velikim nadanjima.