U petak 20.1.2017. na portalu DNEVNIK.hr uživo gledajte inauguraciju Donalda Trumpa. U Washingtonu se očekuje do 900.000 ljudi, a čitavi događaj osiguravat će gotovo 30.000 pripadnika snaga sigurnosti. Sve pratite UŽIVO na DNEVNIK.hr. A do subote 21. siječnja u Dnevniku Nove TV pratite javljanja Ivane Petrović, urednice vanjske politike informativnog programa Nove TV, koja će uživo iz Washingtona donositi najsvježije informacije i dojmove o pripremama i samoj inauguraciji. Barack Obama je tijekom svoja dva mandata, nekoliko puta zaplakao u javnosti. Svi pamte kako su mu suze tekle niz obraze nakon pokolja u osnovnoj školi Sandy Hook. Prošli tjedan je izvukao rupčić kad je u oproštajnom govoru u Chicagu govorio o svojoj supruzi Michelle.
Suze u politici mogu biti plus.
"Suze su povezane s intenzivnim emocionalnim doživljajem, a sasvim je jasno da je Obama iskusio mnogo emocija u tim trenucima i nije ga bilo stid to pokazati", rekla je Lauren Bylsma, profesorica na odjelu za psihijatriju na sveučilištu u Pittsburghu.
"Suze se povezuju s osobama koje imaju mnogo empatije", dodala je.
Kako s tim stoji Donald Trump?
"Nema sumnje da je emotivan", kaže Judi James, autorica knjige "Biblija govora tijela".
"Ali on je toliko dominantan muškarac da će morati posegnuti duboko u sebe kako bi to pokazao", dodala je.
"Suze bi mogle biti dobre za njega... Ljudi očekuju znak ljudskosti. Ako tijekom mandata pusti suzu, mnogi bi mogli promijeniti mišljenje o njemu. Suze imaju veliku moć", kazala je britanska stručnjakinja.
Francuski psihoanalitičar Jean-Pierre Friedman ne može zamisliti da bi Trump mogao zaplakati u javnosti. "S navršenih 70 godina, Trump je očvrsnuli kauboj. Uostalom, to je i generacijsko pitanje. Prije pedeset godina govorili smo dječacima da su muškarci, a muškarci ne plaču".
Posljednjih desetljeća nekoliko je velikih državnika zaplakalo u javnosti, čak i 'čelični' Vladimir Putin.
Dogodilo se to i bivšim američkim predsjednicima Billu Clintonu i George W. Bushu.
Vremena kada je pokazivanje emocija moglo naštetiti političarima daleka su prošlost. Edmund Muskie, demokratski predsjednički kandidat 1972. godine i veliki favorit za pobjedu, upleten u prljavu kampanju koju je organizirao tabor Richarda Nixona, zaplakao je pred novinarima kad je branio svoju suprugu od objede da je alkoholičarka.
Iako je tvrdio da se radilo o snježnim pahuljama koje su mu se topile na licu, jer je presicu držao na otvorenom za vrijeme snježne oluje, novinari su napisali da se Muskie slomio, zbog čega su ga birači doživjeli kao nedovoljno čvrstog za predsjednika.
"Suze se mogu protumačiti kao oblik ranjivosti, što neki mogu percipirati kao slabost", objašnjava Lauren Bylsma. Ali odmah dodaje da moderna istraživanja upućuju na to da se emotivni muškarci često percipiraju "kao prijateljskiji, bliskiji i pouzdaniji od onih koji ne plaču".
Ali suze moraju biti iskrene, napominje. "Ljudi jako dobro znaju razliku između iskrenih suza i glume", naglašava Judi James.
Važan je i razlog. "Ako se plače zbog samosažaljenja ili gnjeva, to ljudi neće cijeniti", dodaje.
Ali Obama nije samo pokazivao da je dirnut. Kao odličan govornik itekako je znao dirnuti druge. Kao nedavno svoga potpredsjednika Joea Bidena kojem je izmamio suze uručivši mu Predsjedničku medalju slobode bez ikakve najave. (Hina)
