Tko su oni i što ih je motiviralo da čine toliku žrtvu? Odgovore na pitanja dobio je reporter France Pressa Kimi De Freytas.
44-godišnji Hiroyuki Kohno u Fukushimi radi još otkako je bio tinejdžer. Ubrzo nakon što se tragedija dogodila od svog je nadređenog, baš kao i ostali kolege, primio e-mail s pozivom u pomoć. 'Pažnja. Voljeli bismo da dođete na posao. Možete li?', pisalo je.
'Da budem iskren, nitko se nije želio tamo vratiti. Visina radijacije u elektrani je enormna i znao sam da ću iz elektrane izaći s tijelom koje više nikada neće biti isto. Niti ću više moći raditi u nuklearnoj elektrani', kazao je Kono. 'No, ja sam samac bez djece i osjećao sam se obveznim javiti se na poziv. Bolje da se ja suočim s rizikom, nego moji kolege koji imaju obitelji koje o njima ovise. Osim toga, radnici u elektrani su moji braća i sestre. I prema njima osjećam odanost. 'Jedemo iz iste zdjele', to je japanski izraz koji vrlo slikovito opisuje naš odnos. To su moji prijatelji s kojima sam dijelio i smijeh i suze i zato se ponovno iznova vraćam u elektranu', pojasnio je Kono.
I ostali radnici u Fukushimi otvoreno razgovaraju o mogućim posljedicama izloženosti visokoj radijaciji. Majka jednog neimenovaog 32-godišnjeg radnika u telefonskom je intervjuu za Fox News plačnim glasom rekla kako joj je sin kazao da su spremni dati život ako će to spasiti naciju.
Penava poručio
Novi detalji
Bijesni na Vladu
