Tko su oni i što ih je motiviralo da čine toliku žrtvu? Odgovore na pitanja dobio je reporter France Pressa Kimi De Freytas.
44-godišnji Hiroyuki Kohno u Fukushimi radi još otkako je bio tinejdžer. Ubrzo nakon što se tragedija dogodila od svog je nadređenog, baš kao i ostali kolege, primio e-mail s pozivom u pomoć. 'Pažnja. Voljeli bismo da dođete na posao. Možete li?', pisalo je.
'Da budem iskren, nitko se nije želio tamo vratiti. Visina radijacije u elektrani je enormna i znao sam da ću iz elektrane izaći s tijelom koje više nikada neće biti isto. Niti ću više moći raditi u nuklearnoj elektrani', kazao je Kono. 'No, ja sam samac bez djece i osjećao sam se obveznim javiti se na poziv. Bolje da se ja suočim s rizikom, nego moji kolege koji imaju obitelji koje o njima ovise. Osim toga, radnici u elektrani su moji braća i sestre. I prema njima osjećam odanost. 'Jedemo iz iste zdjele', to je japanski izraz koji vrlo slikovito opisuje naš odnos. To su moji prijatelji s kojima sam dijelio i smijeh i suze i zato se ponovno iznova vraćam u elektranu', pojasnio je Kono.
I ostali radnici u Fukushimi otvoreno razgovaraju o mogućim posljedicama izloženosti visokoj radijaciji. Majka jednog neimenovaog 32-godišnjeg radnika u telefonskom je intervjuu za Fox News plačnim glasom rekla kako joj je sin kazao da su spremni dati život ako će to spasiti naciju.
