Iako je radno vrijeme prosjeka dugo, a posao monoton, sudeći prema 52-godišnjem Kenu Johnsonu, ono se isplati, barem za one koji to rade u Sydneyju. Godišnje na taj način zaradi i do 50.000 dolara, odsnosno oko 255.000 kuna. Kada su ljudi posebno darežljivi, dnevno prikupi 400 dolara, no, ponekad svega 75, piše Sunday Telegraph. ‘Bio bih veoma razočaran kada bih dugo prosio petkom, a na kraju dana zbrojio samo 250 dolara’, rekao je beskućnik Johnson koji tako živi od 1990-ih.
Pročitajte i ovo
Pomoć za prijatelja
‘Drijemam kada to želim, ili ako sam dobio dosta novca. Ali ponekad mi tako dobro ide, da volim ostati koji sat duže’, priča Johnosn. Nije želio reći koliko je zaradio prošle godine, ali kaže da je donirani novac spremljen na sigurno, na bankovnom računu. Priupitan na što ga troši, budući da ne puši, ne pije, ne drogira se, a očito ne plaća ni stanarinu, rekao je kako skuplja za transplantaciju jetre koja je potrebna njegovom prijatelju.
Ljudi su darežljiviji nakon posla
‘Trebam podršku za velike obiteljske troškove, uključujući samo troškove liječenja. Molim vas da me ostavite na miru ako ste nasilni zlostavljač’, piše na natpisu pokraj Johnsona. Kada su mu prošli tjedan prišli novinari australskih novina, u 20 je minuta zaradio 30 dolara. Jedna mu je žena ostavila čak novčanicu od deset dolara. ‘Danas imam tri sata slobodno’, rekao je nakon što se počastio doručkom. Postoji opće pravilo kod doniranja, a to je da je vjerojatnije da će vam ljudi više pomoći kako se dan bliži kraju, kada su sretni jer idu doma’, otkrio je malu tajnu. Njegovi prihodi, oslobođeni poreza, mogli bi se činiti sasvim dobrima, ali Johnson kaže kako od zarađenog novca ne može plaćati stan, jer će njime pokriti troškove liječenja svoga prijatelja.
